Putinova Rusija i njena istorijska misija
Dijalog:
Diego Fuzaro
Sagovornici
Diego Fuzaro
Verujem da se o današnjoj Rusiji mogu reći mnoge stvari. O Putinovoj Rusiji danas, 2014. rekao bih u suštini sledeće, da Putin, nažalost, očigledno nije Lenjin ali da Putin danas 2014. ima ništa manje važan zadatak, a taj je, pre svega, da se odupre monopolu američkog kapitalizma, u koji spada i etičko bombardovanje. To je ključno pitanje. To što Putin danas postoji je suštinski značajno, pre svega za nas, jer je pluralistički svet sa više država, koje se čak i međusobno nadmeću, još uvek bolji od jednog unipolarnog sveta u kom postoji samo jedna svetska sila kao Sjedinjene Države, zbog čega Putin igra jednu ulogu, iako, kao što rekoh, on nije Lenjin, mislim da on igra vrlo važnu ulogu.
Sa svim upozorenjima i oprezom u ovom slučaju, mogli bismo reći da Putin danas, Putinova Rusija danas, u eposi posle 1989. i neslavnog sloma komunizama dvadesetog veka, igra ulogu funkcionalnog ekvivalenta u značenju koje je imao neslavno sahranjeni komunizam dvadesetog veka. Ne naravno zato što u Rusiji danas postoji komunizam, ni govora, naprotiv, u današnjoj Rusiji uočljivi su sve sramniji klasni odnosi. Očekivana dužina životnog veka danas, posle kraja komunizma, u Rusiji je pala u proseku za najmanje sedam godina, to jest Rusija danas doživljava kapitalizam koji trijumfuje i neka to bude jasno. Ali ne radi se o tome, nije u pitanju unutrašnje političko uređenje Rusije posle 1989. koje je kapitalističko uređenje i kao takvo zaslužuje protivljenje, povezano sa snagom kapitalizma, klasnom podelom i svim drugim protiv čega su nas učili da se borimo Marks i Gramši. Ali na geopolitičkom planu, a to je tema, Putinova Rusija igra dragocenu ulogu, pre svega u našem interesu, jer nas podseća da je moguće, šta više neophodno, opirati se unipolarnom američkom kapitalizmu. Iznad svega nam pokazuje da je svet množine bolji u odnosu na svet jednine, jedine sile koja je izašla kao pobednica u hladnom ratu.
A da bi se to reklo nije neophodno da ste čitali Marksa ili Lenjina. Dovoljno je da ste stigli samo do Kanta, tog Kanta koji je 1795. u svom sjajnom tekstu “Za večiti mir” ovako govorio: “razum nam govori da je uvek bolje mnoštvo država, čak i koje se međusobno nadmeću, pre nego njihovo razgrađivanje od strane univerzalne monarhije” – “Universalmonarchie” – “de nobis fabula narratur” (to se i na nas odnosi).
Danas, univerzalna monarhija koja je izašla kao pobednica iz hladnog rata, Sjedinjene Američke Države, imaju za cilj da razgrade sve još uvek postojeće države i da se nametnu kao jedina punopravna država, zbog čega danas živimo u jednom apsurdnom vremenu u kom se nacionalne države proglašavaju prevaziđenim, a ujedno se proglašava opravdanim opstanak jedne jedine države, Sjedinjenih Američkih Država, njih i još jedne, Izraela, vernog sluge Sjedinjenih Američkih Država. Svi drugi moraju da nestanu. Dakle, Rusija nas podseća da je neophodno odupirati se ovom scenariju.
Svi se sećate post modernističke, pop slike Obame “Da mi možemo”. Zamislite jednu sličnu popularnu postmodernističku sliku Putina, koji kaže: "Ne, vi ne možete”. U tome je stvar, Rusija nam pokazuje da tome pružimo otpor, zbog čega Rusija danas igra ključnu ulogu. Činjenica da medijski cirkus, organizovana manipulacija i akademsko sveštenstvo stalno besne protiv Putina, indirektni je znak koji nam ukazuje na to da je Putin pozitivan, naime da Putin igra vrlo važnu ulogu na međunarodnoj geopolitičkoj šahovskoj tabli, pri čemu ostaju nepromenjena njegova ograničenja kad je reč o unutrašnjoj politici. Ko je za Lenjina i Marksa ne može biti za Putina na planu unutrašnje kapitalističke politike, ali na geopolitičkom planu on igra odlučujuću ulogu. To je razlog zašto Sjedinjene Američke Države godinama pokušavaju da ga ospore, da ga stave pod opsadu; setimo se vojnih baza na teriorijama u blizini Putinove Rusije; ne zaboravimo sramne događaje u današnjoj Ukrajini.
Sagovornici
Sveži današnji događaj sa ugovorima sa Kinom, dvadeset osam milijardi kubika gasa; zavrne slavinu Europi i odvrne je Kini.
Diego Fuzaro
Naravno, to je sadašnja istorija, to je istorija sadašnjice, to je filozofija sadašnjice.
Obavezuje nas da se odupiremo, ali sigurno je da je danas glavni neprijatelj na ekonomskom planu liberalizam, na filozofskom egocentrični razuzdani tačerovski individualizam, a na geopolitičkom planu su Sjedinjene Američke Države. To je ključno pitanje, kojim nam Putin pokazuje da je otpor moguć i još potrebniji. Događaji u Ukrajini upravo su dokaz koji nam otkriva da Sjedinjene Američke Države rade sve kako bi srušile Putina. To je jedna od mnogih obojenih revolucija, kako su nazvane, odnosno pokušaj Sjedinjenih Američkih Država da destabilizuju vlasti tako što se spolja umešaju u politički život neke zemlje, u kojoj je demokratska vlada, često ne uvek, češće ne demokratska, ali ipak sa nekom podrškom, a da bi je zbacile nametnu jedan alternativni model koji odgovara Sjedinjenim Američkim Državama. Retorika je uvek ona da se radi o diktatoru. Sjedinjene Američke Države, pa mi smo danas u četvrtom svetskom ratu koji je usledio posle prethodna dva, a neposredno posle trećeg, hladnog rata. To je rat koji su Sjedinjene Američke Države objavile 1989. godine svim državama koje se odupiru njihovoj hegemoniji i koje pokušavaju da to zaustave: Iraku '91, Jugoslaviji, Avganistanu, pa ponovo Iraku, Libiji, strepelo sa za Siriju do pre nekoliko meseci, a onda sve ostale države koje im se odupiru.
Zbog toga države koje se odupiru igraju ključnu ulogu. Citirajući Fenoljovog “Partizana Džonija”: ”važno je da je tu uvek jedan koji se ne predaje”, odupirati se to je bitno, dok je otpora tu je i nade. Otpor tih država je u mašti zapadnog čoveka, kao kad se u dovratak stavi noga pre nego što se vrata konačno zatvore. Ako bi se ta vrata konačno zatvorila, više ne bi bilo, pre svega u mislima, ideje o mogućem otporu. Sa tog stanovišta Putin, po mom mišljenju, igra ključnu ulogu i kao takvom mu treba pružiti podršku, pri čemu ostaju, a to ponavljam da ne bih bio pogrešno shvaćen, unutrašnji nedostaci Rusije kakvi su danas, što po sebi očigledno nije raj na zemlji. Kao što sam rekao, Putin nije Lenjin, ali Putinova Rusija, na geopolitičkom planu, izvršava ne manje važnu funkciju.
Preveo sa italijanskog jezika
Milorad Ivanović
25.05 2015.
Video zapis: https://www.youtube.com/watch?v=Yc0HGr1UNmw
Dijalog:
Diego Fuzaro
Sagovornici
Diego Fuzaro
Verujem da se o današnjoj Rusiji mogu reći mnoge stvari. O Putinovoj Rusiji danas, 2014. rekao bih u suštini sledeće, da Putin, nažalost, očigledno nije Lenjin ali da Putin danas 2014. ima ništa manje važan zadatak, a taj je, pre svega, da se odupre monopolu američkog kapitalizma, u koji spada i etičko bombardovanje. To je ključno pitanje. To što Putin danas postoji je suštinski značajno, pre svega za nas, jer je pluralistički svet sa više država, koje se čak i međusobno nadmeću, još uvek bolji od jednog unipolarnog sveta u kom postoji samo jedna svetska sila kao Sjedinjene Države, zbog čega Putin igra jednu ulogu, iako, kao što rekoh, on nije Lenjin, mislim da on igra vrlo važnu ulogu.
Sa svim upozorenjima i oprezom u ovom slučaju, mogli bismo reći da Putin danas, Putinova Rusija danas, u eposi posle 1989. i neslavnog sloma komunizama dvadesetog veka, igra ulogu funkcionalnog ekvivalenta u značenju koje je imao neslavno sahranjeni komunizam dvadesetog veka. Ne naravno zato što u Rusiji danas postoji komunizam, ni govora, naprotiv, u današnjoj Rusiji uočljivi su sve sramniji klasni odnosi. Očekivana dužina životnog veka danas, posle kraja komunizma, u Rusiji je pala u proseku za najmanje sedam godina, to jest Rusija danas doživljava kapitalizam koji trijumfuje i neka to bude jasno. Ali ne radi se o tome, nije u pitanju unutrašnje političko uređenje Rusije posle 1989. koje je kapitalističko uređenje i kao takvo zaslužuje protivljenje, povezano sa snagom kapitalizma, klasnom podelom i svim drugim protiv čega su nas učili da se borimo Marks i Gramši. Ali na geopolitičkom planu, a to je tema, Putinova Rusija igra dragocenu ulogu, pre svega u našem interesu, jer nas podseća da je moguće, šta više neophodno, opirati se unipolarnom američkom kapitalizmu. Iznad svega nam pokazuje da je svet množine bolji u odnosu na svet jednine, jedine sile koja je izašla kao pobednica u hladnom ratu.
A da bi se to reklo nije neophodno da ste čitali Marksa ili Lenjina. Dovoljno je da ste stigli samo do Kanta, tog Kanta koji je 1795. u svom sjajnom tekstu “Za večiti mir” ovako govorio: “razum nam govori da je uvek bolje mnoštvo država, čak i koje se međusobno nadmeću, pre nego njihovo razgrađivanje od strane univerzalne monarhije” – “Universalmonarchie” – “de nobis fabula narratur” (to se i na nas odnosi).
Danas, univerzalna monarhija koja je izašla kao pobednica iz hladnog rata, Sjedinjene Američke Države, imaju za cilj da razgrade sve još uvek postojeće države i da se nametnu kao jedina punopravna država, zbog čega danas živimo u jednom apsurdnom vremenu u kom se nacionalne države proglašavaju prevaziđenim, a ujedno se proglašava opravdanim opstanak jedne jedine države, Sjedinjenih Američkih Država, njih i još jedne, Izraela, vernog sluge Sjedinjenih Američkih Država. Svi drugi moraju da nestanu. Dakle, Rusija nas podseća da je neophodno odupirati se ovom scenariju.
Svi se sećate post modernističke, pop slike Obame “Da mi možemo”. Zamislite jednu sličnu popularnu postmodernističku sliku Putina, koji kaže: "Ne, vi ne možete”. U tome je stvar, Rusija nam pokazuje da tome pružimo otpor, zbog čega Rusija danas igra ključnu ulogu. Činjenica da medijski cirkus, organizovana manipulacija i akademsko sveštenstvo stalno besne protiv Putina, indirektni je znak koji nam ukazuje na to da je Putin pozitivan, naime da Putin igra vrlo važnu ulogu na međunarodnoj geopolitičkoj šahovskoj tabli, pri čemu ostaju nepromenjena njegova ograničenja kad je reč o unutrašnjoj politici. Ko je za Lenjina i Marksa ne može biti za Putina na planu unutrašnje kapitalističke politike, ali na geopolitičkom planu on igra odlučujuću ulogu. To je razlog zašto Sjedinjene Američke Države godinama pokušavaju da ga ospore, da ga stave pod opsadu; setimo se vojnih baza na teriorijama u blizini Putinove Rusije; ne zaboravimo sramne događaje u današnjoj Ukrajini.
Sagovornici
Sveži današnji događaj sa ugovorima sa Kinom, dvadeset osam milijardi kubika gasa; zavrne slavinu Europi i odvrne je Kini.
Diego Fuzaro
Naravno, to je sadašnja istorija, to je istorija sadašnjice, to je filozofija sadašnjice.
Obavezuje nas da se odupiremo, ali sigurno je da je danas glavni neprijatelj na ekonomskom planu liberalizam, na filozofskom egocentrični razuzdani tačerovski individualizam, a na geopolitičkom planu su Sjedinjene Američke Države. To je ključno pitanje, kojim nam Putin pokazuje da je otpor moguć i još potrebniji. Događaji u Ukrajini upravo su dokaz koji nam otkriva da Sjedinjene Američke Države rade sve kako bi srušile Putina. To je jedna od mnogih obojenih revolucija, kako su nazvane, odnosno pokušaj Sjedinjenih Američkih Država da destabilizuju vlasti tako što se spolja umešaju u politički život neke zemlje, u kojoj je demokratska vlada, često ne uvek, češće ne demokratska, ali ipak sa nekom podrškom, a da bi je zbacile nametnu jedan alternativni model koji odgovara Sjedinjenim Američkim Državama. Retorika je uvek ona da se radi o diktatoru. Sjedinjene Američke Države, pa mi smo danas u četvrtom svetskom ratu koji je usledio posle prethodna dva, a neposredno posle trećeg, hladnog rata. To je rat koji su Sjedinjene Američke Države objavile 1989. godine svim državama koje se odupiru njihovoj hegemoniji i koje pokušavaju da to zaustave: Iraku '91, Jugoslaviji, Avganistanu, pa ponovo Iraku, Libiji, strepelo sa za Siriju do pre nekoliko meseci, a onda sve ostale države koje im se odupiru.
Zbog toga države koje se odupiru igraju ključnu ulogu. Citirajući Fenoljovog “Partizana Džonija”: ”važno je da je tu uvek jedan koji se ne predaje”, odupirati se to je bitno, dok je otpora tu je i nade. Otpor tih država je u mašti zapadnog čoveka, kao kad se u dovratak stavi noga pre nego što se vrata konačno zatvore. Ako bi se ta vrata konačno zatvorila, više ne bi bilo, pre svega u mislima, ideje o mogućem otporu. Sa tog stanovišta Putin, po mom mišljenju, igra ključnu ulogu i kao takvom mu treba pružiti podršku, pri čemu ostaju, a to ponavljam da ne bih bio pogrešno shvaćen, unutrašnji nedostaci Rusije kakvi su danas, što po sebi očigledno nije raj na zemlji. Kao što sam rekao, Putin nije Lenjin, ali Putinova Rusija, na geopolitičkom planu, izvršava ne manje važnu funkciju.
Preveo sa italijanskog jezika
Milorad Ivanović
25.05 2015.
Video zapis: https://www.youtube.com/watch?v=Yc0HGr1UNmw