Biografija
Diego Fuzaro (Torino, 1983.) je stekao klasično obrazovanje u gimnaziji Vitorio Alfieri u Torinu sa ocenom 100/100 sa pohvalom, odbranivši tezu o mladom Marksu kao tumaču grčke klasike, a posebno, Demokritovog i Epikurovog materijalizma.
Upisavši se na studije filozofije na Fakultetu za književnost i filozafiju Univerziteta u Torinu 2002. godine, iste godine je započeo saradnju sa izdavačkom kućom Bompiani iz Milana, sa Đovani Realeom i Đuzepe Đirgentijem. Diplomu trogodišnjih studija filozofije istorije stekao je 28. juna 2005, (ocena: 110 sa pohvalom) sa tezom “Filozofija i nada. Ernst Bloh i Karl Levit tumači Marksa” (izvestilac: prof Enriko Donađo). Teza je pohvaljena kao najbolja teza trogodišnjih studija filozofije u godini 2005-2006 (nagrada “Optime 2006”) i dibila specijalnu pohvalu (poglavlje teza) Nagrade za filozofiju u Sirakuzi (Komisija koju su sačinjavali: R. Bodei i U. Kuri), a koju je zatim, u proširenom obliku, objavila (u decembru 2005.) izdavačka kuća Il Prato iz Padove. Od 2006. je zajedno sa Jakopom Anjezinom direktor filozofske edicije "Stotinu talira" izdavačke kuće "Il Prato". Upisavši se na specijalističke diplomske studije filozofije i istorije ideja na Univerzitetu u Torinu, 19. jula 2007. je stekao specojalastičku diplomu iz savremene istorije i filozofije (ocena:110 sa pohvalom i sa počašću štampanja), odbranivši tezu pod naslovom “Karl Marks i plaćeno ropstvo: studija o lošoj strani istorije” (izvestilac: prof. Enriko Pazini). Teza je dobila specijalnu pohvalu (poglavlje teza) Nagrade za filozofiju u Sirakuzi 2007 (Komisija koju su sačinjavali: R. Bodei i U. Kuri), nagradu ''Industrijske unije Torina" za najbolju specijalističku tazu iz filozofije Univerzitete u Torinu za godinu 2006-2007 (nagrada “Optime 2008) i nagradu koju dodeljuje Univerzitet u Torinu za najbolju tezu diplomskih studija filozofije (mart 2009.). Ona ima za cilj da pokaže kontinuitet između istorijskih ličnosti potlačenih, a posebno zajedničke karakteristike i razlike između starog ropstva i najamnih radnika u marksističkoj misli. Na Unuverzitetu Vita-Salute San Raffaele u Milanu odbranio je doktorat iz filozofije istorije sa tezom Misli Reinharta Kosellecka (supervizori, profesori Pier Paolo Portinaro i Andrea Taljapietra). Teza je ocenjena sa pohvalom i sa počašću štampanja. Od proleća 2011. je istraživač u oblasti istorije filozofije na Filozofskom fakultetu Univerziteta Vita-Salute San Raffaele u Milanu, koji je osnovao Masimo Kaćari 2002. Osim učešća na brojnim italijanskim i međunarodnim skupovima, u septembru 2012. godine održao je predavanje o Marksovom Kapitalu na Festivalu Filozofije u Modeni, a u junu 2013. godine, održao je predavanje o odnosu između ekonomije i filozofije na Festivalu ekonomije u Trentu. Od leta 2012. godine je jedan od osnivača i koordinatora C.R.I.S.I. (Centar za interdisciplinarna istraživanja istorije ideja - Uiverziteta San Raffaele u Milanu), kojim rukovodi Andrea Taljapietra. Osnovao je rukovodi jenom od vodećih italijanskih filozofskih web stranica ("Filozofija i njeni heroji" www.filosofico.net), referentnom tačkom za filozofske rasprave na internetu. Od 2007. Godine, zajedno sa Lukom Grekijem je direktor filozofskog časopisa “Koinè” izdavačke kuće "Petite Plaisance" iz Pistoje. Osim toga, od 2008. godine je sekretar dve filozofske edicije Bompiani-ja "Paralelni tekstovi" i "Zapadna misao" pod rukovodstvom Đovanija Realea. Takođe, od 2008. je član Naučnog odbora filozofskog časopisa "Arché". Od 2013., zajedno s Andreom Taljapietra je direktor edicije "Biblioteka filozofije istorije" izdavačke kuće Mimesisu. Njegovo istraživačko interesovanje je usmereno na istoriju filozofije i filozofiju istorije, s posebnim naglaskom na misao Fihtea, Hegela, Marksa i Đentilea, kao i prema nemačkoj "istoriji ideja". |
Šta drugi kažu o njemu?