Karl Marks i kapitalizam kao beskonačno zlo
Diego Fuzaro, filozof
Dakle,"Kapital" nije ekonomski rad, bar ne primarno ekonomski rad, ali sve je jasnije ako se postavi pitanje što je za Marksa kapitalizam, šta je za Marksa kapital? Ako se pažljivo pročita prva knjiga Kapitala, ne može proći neopaženo kako Marks postavlja kapitalizam, iako on to naziva načinom kapitalističke proizvodnje, kao carstvo neograničenosti. Kapitalizam je prvenstveno metafizičko pitanje, ako želite, a ne ekonomsko. Kapitalizam se podudara s prvim ljudskm društvom u kom caruje načelo neograničenosti, beskonačno zlo neograničene proizvodnje, zalet ka proizvodnji koja je sama sebi cilj. “Kretanje kapitala je bez mere” kaže Marks; kapital je bez mere, to je gotovo ništa manje nego doslovni citat odlomka iz jednog dela starog Solona. Solon je bio taj koji je napisao: “ljudi ne shvataju bilo kakvo ogrančenje bogatstva”. Upravo zla beskonačnost je tajna teleologija kapitala, neograničeni zalet ka proizvodnji.
Ima jedno vrlo lepo mesto koje vredi za kratko pročitati, u kom Marks dobro prikazuje neograničenost kao šifru kapitalizma: “sve postaje namenjeno prodaji ili kupovini, cirkulacija postaje velika društvena retorta u koju sve pritiče da bi iz nje izašlo kristalizovano u novac. Ovoj alhemiji ne mogu odoleti čak ni mošti svetaca, a još manje druge manje vredne stvari, budući da se u novcu briše svaka kvalitativna razlika između roba. Novac sam briše sve razlike. Ali i novac je roba, nešto spoljašnje što može da postane privatno vlasništvo svakoga. Tako društvena moć postaje privatna, moć privatne osobe, zbog čega drevno društvo osuđuje novac kao valutu koja razlaže njegov ekonomski i politički poredak. Savremeno društvo koje je već od ranog detinjstva zgrabilo Plutona za kosu i izvlači ga iz utrobe Zemlje pozdravlja u svetom gralu sjajno otelovljenje sopstvenog principa života. "
Doboro znamo da Marks razmatra razliku između pre-kapitalističkog i kapitalističkog sveta putem dva oblika: RNR pre-kapitalistički način proizvodnje u svojim različitim varijantama, roba - novac – roba, proizvodi se da bi se zadovoljile ljudske potrebe. Roba je uvek iznova na raspolaganju ljudima pre-kapitalističkog sveta, a u kapitalističkom svetu NRN1 iza koga onda sledi N2, N3, što znači da cilj više nije zadovoljavanje ljudskih ograničenih potreba, nego neograničeni porast proizvodnje. Neograničeno bogaćenje, beskrajno kretanje bogaćenja, čak i ovde u pozadini odzvanja pouka Aristotela i starih Grka. U prvoj knjizi "Capitala" Aristotel je među autorima koje Marks najviše citira i podržava. Ne samo da Aristotelu pripisuje razliku između upotrebne vrednosti i prodajne vrednosti, nego i tu razliku sadržanu u dvema formulama RNR i NRN1, ili direktno ili implicitno pripisuje Aristotelovoj politici u kojoj Aristotel pravi razliku između tehničke ekonomije “oikonomike techne” što upravo znači sposobnost proizvodnje za zadovoljavanje ljudskih potreba i “crematistke techne”, kao sposobnost stvaranja bogatstva koje je samo sebi cilj, koju Aristotel i sa njim grčka misao osuđuje.
Dakle, to je po Marksu kapitalizam, svet u kom sve postaje roba i u kome se osamostaljuje neograničenost proizvodnje, filozofski problem par excellence, problem koji svakako zahteva podršku ekonomske nauke, ali koji je u stvari pre svega filozofski problem.
Marks nije ekonomista, on nije ekonomista kritičar, nije levičarski ekonomista, Marks je kritičar političke ekonomije, radikalni kritičar političke ekonomije kao ideološkog oblika ispoljavanja sveta kapitalističke strukture. I zašto se u "Kapitalu" počinje od robe koja je najsloženiji, najteže razumljiiv koncept? Luis Althusser je govorio “preskočimo deo o robi i pređimo na sledeći”, ali na taj način se gubi iz vida načelo, temelj ovog rada jer, prema Marksu, roba je ćelija kapitalističkog društva, u robi se nalazi strukturna protivurečnost društva kapitalističke morfologije, razlika između upotrebne vrednosti i prodajne vrednosti u odnosu na šta kapitalizam nije ništa drugo nego radikalni, uvek sve širi, sve intenzivniji produžetak. Upravo zato, kada se posmatra na apstraktnijem nivou, roba pokazuje odlučujuću protivrečnost kapitalizma, predstavlja početak Marksove analize, budući da je i sama po sebi kapitalizam, jedna zastrašujuća akumulacija robe, proizvodnja robe koja je sama sebi cilj.
Preveo sa italijanskog jezika
Milorad Ivanović
16.05.2015.
Video zapis: https://www.youtube.com/watch?v=H8EYYrrLQ8U
Diego Fuzaro, filozof
Dakle,"Kapital" nije ekonomski rad, bar ne primarno ekonomski rad, ali sve je jasnije ako se postavi pitanje što je za Marksa kapitalizam, šta je za Marksa kapital? Ako se pažljivo pročita prva knjiga Kapitala, ne može proći neopaženo kako Marks postavlja kapitalizam, iako on to naziva načinom kapitalističke proizvodnje, kao carstvo neograničenosti. Kapitalizam je prvenstveno metafizičko pitanje, ako želite, a ne ekonomsko. Kapitalizam se podudara s prvim ljudskm društvom u kom caruje načelo neograničenosti, beskonačno zlo neograničene proizvodnje, zalet ka proizvodnji koja je sama sebi cilj. “Kretanje kapitala je bez mere” kaže Marks; kapital je bez mere, to je gotovo ništa manje nego doslovni citat odlomka iz jednog dela starog Solona. Solon je bio taj koji je napisao: “ljudi ne shvataju bilo kakvo ogrančenje bogatstva”. Upravo zla beskonačnost je tajna teleologija kapitala, neograničeni zalet ka proizvodnji.
Ima jedno vrlo lepo mesto koje vredi za kratko pročitati, u kom Marks dobro prikazuje neograničenost kao šifru kapitalizma: “sve postaje namenjeno prodaji ili kupovini, cirkulacija postaje velika društvena retorta u koju sve pritiče da bi iz nje izašlo kristalizovano u novac. Ovoj alhemiji ne mogu odoleti čak ni mošti svetaca, a još manje druge manje vredne stvari, budući da se u novcu briše svaka kvalitativna razlika između roba. Novac sam briše sve razlike. Ali i novac je roba, nešto spoljašnje što može da postane privatno vlasništvo svakoga. Tako društvena moć postaje privatna, moć privatne osobe, zbog čega drevno društvo osuđuje novac kao valutu koja razlaže njegov ekonomski i politički poredak. Savremeno društvo koje je već od ranog detinjstva zgrabilo Plutona za kosu i izvlači ga iz utrobe Zemlje pozdravlja u svetom gralu sjajno otelovljenje sopstvenog principa života. "
Doboro znamo da Marks razmatra razliku između pre-kapitalističkog i kapitalističkog sveta putem dva oblika: RNR pre-kapitalistički način proizvodnje u svojim različitim varijantama, roba - novac – roba, proizvodi se da bi se zadovoljile ljudske potrebe. Roba je uvek iznova na raspolaganju ljudima pre-kapitalističkog sveta, a u kapitalističkom svetu NRN1 iza koga onda sledi N2, N3, što znači da cilj više nije zadovoljavanje ljudskih ograničenih potreba, nego neograničeni porast proizvodnje. Neograničeno bogaćenje, beskrajno kretanje bogaćenja, čak i ovde u pozadini odzvanja pouka Aristotela i starih Grka. U prvoj knjizi "Capitala" Aristotel je među autorima koje Marks najviše citira i podržava. Ne samo da Aristotelu pripisuje razliku između upotrebne vrednosti i prodajne vrednosti, nego i tu razliku sadržanu u dvema formulama RNR i NRN1, ili direktno ili implicitno pripisuje Aristotelovoj politici u kojoj Aristotel pravi razliku između tehničke ekonomije “oikonomike techne” što upravo znači sposobnost proizvodnje za zadovoljavanje ljudskih potreba i “crematistke techne”, kao sposobnost stvaranja bogatstva koje je samo sebi cilj, koju Aristotel i sa njim grčka misao osuđuje.
Dakle, to je po Marksu kapitalizam, svet u kom sve postaje roba i u kome se osamostaljuje neograničenost proizvodnje, filozofski problem par excellence, problem koji svakako zahteva podršku ekonomske nauke, ali koji je u stvari pre svega filozofski problem.
Marks nije ekonomista, on nije ekonomista kritičar, nije levičarski ekonomista, Marks je kritičar političke ekonomije, radikalni kritičar političke ekonomije kao ideološkog oblika ispoljavanja sveta kapitalističke strukture. I zašto se u "Kapitalu" počinje od robe koja je najsloženiji, najteže razumljiiv koncept? Luis Althusser je govorio “preskočimo deo o robi i pređimo na sledeći”, ali na taj način se gubi iz vida načelo, temelj ovog rada jer, prema Marksu, roba je ćelija kapitalističkog društva, u robi se nalazi strukturna protivurečnost društva kapitalističke morfologije, razlika između upotrebne vrednosti i prodajne vrednosti u odnosu na šta kapitalizam nije ništa drugo nego radikalni, uvek sve širi, sve intenzivniji produžetak. Upravo zato, kada se posmatra na apstraktnijem nivou, roba pokazuje odlučujuću protivrečnost kapitalizma, predstavlja početak Marksove analize, budući da je i sama po sebi kapitalizam, jedna zastrašujuća akumulacija robe, proizvodnja robe koja je sama sebi cilj.
Preveo sa italijanskog jezika
Milorad Ivanović
16.05.2015.
Video zapis: https://www.youtube.com/watch?v=H8EYYrrLQ8U