Lažni pluralizam kapitalističkog društva
Među mnogim paradoksima koji vladaju na sve strane u epohi ekonomskog fanatizma je i onaj o tzv. pluralizmu. Kaže se i ponavlja sa više strana da bi među najvećim vrednostima našeg doba figurirao i pluralizam, onaj koji Džon Rols naziva “razumni pluralizam”. Drugim rečima, naša epoha je prva koja je dozvolila da prežive brojna drugačija, različita mišnjenja, bez nametanja silom jednog jedinog dozvoljenog mišljenja, kao što se događalo u prethodnim totalitarizmima.
E onda, ja verujem da se s pravom može smatrati da ovaj tako hvaljeni pluralizam danas u stvari odgovara jednom lažom pluralizmu, budući da, kad se bolje pogleda, svi ti plurali danas stalno i jedino ponavljaju istu stvar: ”nemoj imati drugo društvo osim ovoga”. Ponavljaju, naime, veliku dogmu neoliberlnog stanja, onu dogmu o jedinstvenosti postojećeg sveta, podignutu na nivo neizbežne sudbine, tako da se stanovnici sveta ekonomskog integralizma uvere da istorijski i društveni prostor u kom žive, iako nije savršen, nije manje nesavršen, drugim rečima da svuda vlada, da je tako nazovem, “ideologija nepopravljive nesavršenosti”: svet nije savršen, ali nije ni popravljiv, nije pravičan, ali nije ni ispravljiv. Na taj način vlast pobeđuje u estetici nepopravljive nesavršenosti, onome što je nekada za nju bila estetika savršenosti. Eto zašto danas živimo u vremenu lažnog pluralizma, budući da, ponavljam, svi plurali u suštini stalno i samo ponavljaju istu stvar. To je karakteristika današnjeg jedinog mišljenja, koje je onda i simbolička nadgradnja sveta post 1989, jedine preostale perspektive, one neoliberalne, ultra-kapitalističke, koja suvereno tržište vidi kao jedinu realnost i jedinu mogućnost.
Za ovaj svet je karakteristično to da mišljenja slobodno cirkulišu, pri čemu se stalno garantuje da ta mišljenja budu odobrena, sva uzajamno zamenjiva, da takva međusobno reprodukuju, u rasparčanom obliku, uvek i samo istu poruku, prepunu kapitalističke ideologije. Jedina poruka, svojstvena jedinom mišljenju globalizovanog doba, biva rasparčavana u jedno višestruko mnoštvo poruka koje, međutim, stalno i uvek ponavljaju isti pogled, tako da jedino mišljenje izgleda raznoliko, tolerantno, brojno zahvaljujući svojoj fragmentaciji, pri čemu svi umnoženi delovi nose uvek isti lik kao komadi jednog ogledala koji u suštini svi, iako brojni i različitih oblika, svi reprodukuju isti lik.
Evo paradoksalnog obeležja našeg vremena, vremena koje samo sebe stalno uzdiže kao doba različitosti i istovremeno na simetričan način uvek iznova negira različitosti, ili bolje rečeno negira sve one različitosti koje ne govore isto; otuda je upravo i obeležje “jedinog politički korektnog mišljenja”koje, zahvaljujući novinarskom cirkusu i medijskom kleru, novom obliku “propovednika” novog post-modernističkog i ultra-kapitalističkog srednjeg veka, stalno kleveću, ućutkuju i žigošu svako mišljenje koje nije poslušničko, samim ti stvarajući onu planetarnu sinhronizaciju svesti, karakterističnu za današnje vreme unapređenog cinizma koji odmah negira mogućnost drugačijeg.
Današnji realni i simbolički poredak koji se lažno proglašava pluralističkim, u stvari je po strukturi monolog, jedan veliki monolog u kome množina ponavlja uvek istu verziju. Možemo reći da je njegova struktura jedna lažna različitost u kojoj su svi oni koji su različiti, ujednačeni, u kom vlada jedno jedino viđenje, jedna jedina vizija sveta, a ko god se ne slaže biva odmah kriminalizovan, uvek biva naveden da se prikloni vladajućem simboličkom poretku. Evo zbog čega je naše doba vreme “novog svetskog poretka” i “novog simboličkog svetskog poretka” koji upravo odgovara ovom lažno pluralističkom, lažno tolerantnom a u stvari potajno autoritarnom i totalitarnom jedinom mišljenju koje ima za cilj da ukine pravo na drugačije, pravo da se bude drugačiji od onoga što se prikazuje da jeste. Zbog toga je kapital koji danas trijumfuje suštinski heterofoban, ne prihvata drugačije, želi da vidi, bilo na nivou stvarnog bilo simboličkog, svuda isto: roba, ekonomija, finansijski nihilizam, neograničeni rast i žigoše sve ono što se ne uklapa i ne identifikuje sa tim modelom.
Prevod sa italijanskog jezika: Milorad Ivanović
13.02.2016.
Među mnogim paradoksima koji vladaju na sve strane u epohi ekonomskog fanatizma je i onaj o tzv. pluralizmu. Kaže se i ponavlja sa više strana da bi među najvećim vrednostima našeg doba figurirao i pluralizam, onaj koji Džon Rols naziva “razumni pluralizam”. Drugim rečima, naša epoha je prva koja je dozvolila da prežive brojna drugačija, različita mišnjenja, bez nametanja silom jednog jedinog dozvoljenog mišljenja, kao što se događalo u prethodnim totalitarizmima.
E onda, ja verujem da se s pravom može smatrati da ovaj tako hvaljeni pluralizam danas u stvari odgovara jednom lažom pluralizmu, budući da, kad se bolje pogleda, svi ti plurali danas stalno i jedino ponavljaju istu stvar: ”nemoj imati drugo društvo osim ovoga”. Ponavljaju, naime, veliku dogmu neoliberlnog stanja, onu dogmu o jedinstvenosti postojećeg sveta, podignutu na nivo neizbežne sudbine, tako da se stanovnici sveta ekonomskog integralizma uvere da istorijski i društveni prostor u kom žive, iako nije savršen, nije manje nesavršen, drugim rečima da svuda vlada, da je tako nazovem, “ideologija nepopravljive nesavršenosti”: svet nije savršen, ali nije ni popravljiv, nije pravičan, ali nije ni ispravljiv. Na taj način vlast pobeđuje u estetici nepopravljive nesavršenosti, onome što je nekada za nju bila estetika savršenosti. Eto zašto danas živimo u vremenu lažnog pluralizma, budući da, ponavljam, svi plurali u suštini stalno i samo ponavljaju istu stvar. To je karakteristika današnjeg jedinog mišljenja, koje je onda i simbolička nadgradnja sveta post 1989, jedine preostale perspektive, one neoliberalne, ultra-kapitalističke, koja suvereno tržište vidi kao jedinu realnost i jedinu mogućnost.
Za ovaj svet je karakteristično to da mišljenja slobodno cirkulišu, pri čemu se stalno garantuje da ta mišljenja budu odobrena, sva uzajamno zamenjiva, da takva međusobno reprodukuju, u rasparčanom obliku, uvek i samo istu poruku, prepunu kapitalističke ideologije. Jedina poruka, svojstvena jedinom mišljenju globalizovanog doba, biva rasparčavana u jedno višestruko mnoštvo poruka koje, međutim, stalno i uvek ponavljaju isti pogled, tako da jedino mišljenje izgleda raznoliko, tolerantno, brojno zahvaljujući svojoj fragmentaciji, pri čemu svi umnoženi delovi nose uvek isti lik kao komadi jednog ogledala koji u suštini svi, iako brojni i različitih oblika, svi reprodukuju isti lik.
Evo paradoksalnog obeležja našeg vremena, vremena koje samo sebe stalno uzdiže kao doba različitosti i istovremeno na simetričan način uvek iznova negira različitosti, ili bolje rečeno negira sve one različitosti koje ne govore isto; otuda je upravo i obeležje “jedinog politički korektnog mišljenja”koje, zahvaljujući novinarskom cirkusu i medijskom kleru, novom obliku “propovednika” novog post-modernističkog i ultra-kapitalističkog srednjeg veka, stalno kleveću, ućutkuju i žigošu svako mišljenje koje nije poslušničko, samim ti stvarajući onu planetarnu sinhronizaciju svesti, karakterističnu za današnje vreme unapređenog cinizma koji odmah negira mogućnost drugačijeg.
Današnji realni i simbolički poredak koji se lažno proglašava pluralističkim, u stvari je po strukturi monolog, jedan veliki monolog u kome množina ponavlja uvek istu verziju. Možemo reći da je njegova struktura jedna lažna različitost u kojoj su svi oni koji su različiti, ujednačeni, u kom vlada jedno jedino viđenje, jedna jedina vizija sveta, a ko god se ne slaže biva odmah kriminalizovan, uvek biva naveden da se prikloni vladajućem simboličkom poretku. Evo zbog čega je naše doba vreme “novog svetskog poretka” i “novog simboličkog svetskog poretka” koji upravo odgovara ovom lažno pluralističkom, lažno tolerantnom a u stvari potajno autoritarnom i totalitarnom jedinom mišljenju koje ima za cilj da ukine pravo na drugačije, pravo da se bude drugačiji od onoga što se prikazuje da jeste. Zbog toga je kapital koji danas trijumfuje suštinski heterofoban, ne prihvata drugačije, želi da vidi, bilo na nivou stvarnog bilo simboličkog, svuda isto: roba, ekonomija, finansijski nihilizam, neograničeni rast i žigoše sve ono što se ne uklapa i ne identifikuje sa tim modelom.
Prevod sa italijanskog jezika: Milorad Ivanović
13.02.2016.