O diktaturi jedinog mišljenja i rodnosti
Diego Duzaro
GOSTOVANJE DIEGA FUZARA NA KANALU TV2000 KOJI SE BAVI PITANJIMA VERE
(JUNI 2015)
Emisija Aleksandra Sortina ”Budite blagosloveni”
A. SORTINO:
Kao iznenađanje, na biskupskoj televiziji želimo dobrodošlicu Diegu Fuzaru. Trebalo bi da sednemo tamo, danas se ne sećam pozicija. Zdravo, dobro došao, i tebe oslovljavam sa ti. Da li je to u redu? Ti si marksista? Možda sam pogrešio, marsovac? Jedan marsovac.
D. FUSARO:
Pa, marksista, ne. Sebe definišem kao nezavisnog učenika Marksa jer, znaš, reći marksista znači nešto lepo ali i nešto ružno u dvadesetom veku, pa je bolje koristiti kategorije sa preciznošću.
A.SORTINO:
Mi, kada se govori ....kada govorimo o socijalnoj pravdi, u ovu emisiju pozivamo neke predstavnike crkve, sveštenike sa ulice, koji podižu kvalitet života u svojim zajednicama, sveštenike koji se bore protiv mafije, koji kad govore, u nekim ranijim vremenima bi se reklo da su društveno vrlo angažovani govori, zar ne, ali zbog ideološke podele u dvadesetom veku, te stvari su stavljene pod sumnju. Sada možda ne toliko.... za nekoga.....ali u stvari prepreka više nema. Nema više te ideološke situacije i možemo otvoreno govoriti, zar ne?
D. FUSARO:
Pa, rekao bih da je tako.
SORTINO:
Govoreći otvoreno. Šta ti nalaziš da je aktuelno u Marksovoj teoriji?
D. FUSARO:
U međuvremenu ima mnogo toga što je aktuelno u Marksovom učenju, pre svega tu je konstatacija da živimo u svetu najveće nepravde. U svetu gde ima ljudi koji imaju previše i ljudi koji nemaju ni najnužnije od čega bi živeli, a zatim kod Marksa ćete videti precizno razmatranje odnosa snaga, o nepravdi koja zahteva da bude srušena, da bude promenjena, sa vizijom budućnosti koja mobiliše, koja čini mogućom društvenu pravdu, jednu zajedničku solidarnost.
SORTINO:
Dakle, hoćeš da kažeš da je istorijski marksizam propao, ali je ostala nepravda?
D. FUSARO:
I te kako, i te kako.....
SORTINO:
Stigli smo do eksplozije tog raka našeg društvenog života.
D. FUSARO:
Apsolutno. Šta više, rekao bih da je posle 1989, koja je brzopleto pozdravljena kao godina pobede slobode, započela epoha u kojoj nepravda vlada više nego ikad.
SORTINO:
Ali u tvojim razmišljanjima, koje vi u studiju, kažem vam, možete naći na Internetu, jer je on jedan moderan filozof pa pravi eseje i na YouTube.....
D. FUSARO:
Ima tamo i akademskih rasprava.
SORTINO:
Na korist onih koji prate Internet ti raspravljaš i o kulturi, ono što me interesuje, interesuje me naravno i drugo, interesuje me još više..... Ti kažeš da postoji jedna kulturna diktatura, u kom smislu?
D. FUSARO:
Da, jedna diktatura, jedinog mišljenja, jer, znaš, kaže se, i u ovom slučaju brzopleto, da živimo u dobu kraja ideologija. Velike ideolgije koje su prošle dvadesetim vekom, obojile su ga suzama i krvlju, u stvari to je možda prilično brzopleta tvrdnja, jer živimo u dobu koje je ideološko više od bilo kog drugog u ljudskoj istoriji.
SORTINO:
Ti kažeš da je ovo jedno ideološko doba, koja je to ideologija?
D. FUSARO:
U potpunosti, postoji samo jedna jedina, tako se prikazuje. U prošlosti je bilo mnoštvo ideologija katolička, marksistička i tako dalje...
SORTINO:
Katoličanstvo nije ideologija.
D. FUSARO:
Pa eto, ideologija shvaćena kao simbolička formacija. Recimo, jedan pogled na svet. Danas vlada jedna jedina: ona neoliberalna koja propoveda tržište kao jedinu moguću stvarnost i koja propoveda odnose snaga unutar ekonomskog sistema kao prirodan.
To je najstrašniji aspekt našeg vremena što se sistem ostvarene nepravde ne propoveda kao savršen već se propoveda kao jedino mogući svet, to jest predstavlja se kao nešto prirodno, pa prema tome na samom početku onemogućava da se može zamisliti drugačija stvarnost.
SORTINO:
Prema tome, radi se oepohi koja onemogućava promenu, to je jedna ideologija nepromenljivosti.... recimo tako, reakcionarna.
D. FUSARO:
Ideologija potpune nepokretnosti koja verovatno nikada u istoriji nije postojala. Kad o tome govorim, govorim o drugoj restauraciji, to jest epohi koja je započela posle osamdeset devete a to je epoha koja onemogućava svaku utopističku strast, svaku strast za socijalnim oslobođenjem od nepravde i koja ovaj svet, iako toliko nepravedan, predstavlja kao jedino moguć.
SORTINO:
Ima vrednosti koje se sada uspostavljaju, a jedna od njih je “Teorija rodnosti”, protiv koje se Papa često izjašnjavao, to jest teorija prema kojoj seksualna orijentacija nije uslovljena prirodom nego je na neki način stvar izbora. Po tvom mišljenju, i to je izraz te ideologije?
D. FUSARO:
Pa, izjašnjavanje u vezi sa ovim bi moglo duže da potraje. Prisustvujemo progresivnoj razgradnji svih oblika zajedničkog koji su u stanju da se odupru tržišnom izrazu "Do Ut Des" (“daj da bi dobio”), a porodica je među onima koji se opiru.
Porodica je po svojoj prirodi nepristupačna tržišno-ekonomskoj sprezi. Odnos između majke i sina nikada neće biti tržišnog tipa. Stoga pobedonosni kapital mora da onesposobi porodicu kako bi pojedinca ostavio samog, potrošača.
SORTINO:
Kažeš da je upravo to izbor tržišta, to jest usamljeni pojedinac je najbolji potrošač.
D. FUSARO:
On je najbolji potrošač a iznad svega je nesposoban da stvori zajednicu zasnovanu na drugim vrednostima, zbog čega se javljaju sve te ideje i ideologije. Sve one, tako da kažemo, nisu usmerene na unapređivanje i priznavanje prava.
Kada bi možda tako bilo, bio bih prvi da ih podržim, ali one, obrnuto, imaju tajni cilj da uništavaju vrednosti i nameću kao jedinu vrednost, vrednost razmene jer, ne zaboravimo, ovo je doba u kom je jedina preostala vrednost ona koja se izračunava kroz cenu, pa i sam čovek postaje nešto što se može prodati na tržištu.
SORTINO:
Diego, malo sam se uplašo. O bože, marksista dođe u TV2000 i govoriš iste stvari koje se mogu čuti u crkvi.
D. FUSARO:
Dozvoli mi da ti kažem uz šalu da je danas jedini preostali marksista, ako hoćemo da upotrebimo ovu kategoriju, Papa Franja.
SORTINO:
Ma nije baš tako.....
D. FUSARO:
Jedini je koji govori o dostojanstvu rada, o dostojanstvu čoveka, o kritici eksploatacije, o kritici finansijskog sistema.
SORTINO:
Ja ne verujem da je on marksista ali je zanimljivo da ti, iz te perspektive na neki način uočavaš podudarnost pogleda, to je kao da su Don Kamilo i Pepone danas pritisnuti jednom još većom pretnjom.
D. FUSARO:
Kazaću ti i više. Sa nestankom komunizma dvadesetog veka (Berlin, 1989), danas ostaje samo jedna velika sila koja je još uvek u stanju da se bori protiv fanatizma ekonomije i da brani ljudsko dostojanstvo, a ta sila je Katolička crkva sa njenim svetom vrednosti. To je još Pazolini shvatio, pa nije potrebno biti u katoličkom svetu da bi se cenile vrednosti.
SORTINO:
Ti to nisi, nisi vernik...
D. FUSARO:
Ja sebe smatram..... vidi, dugo bi trajao govor, ja sebe smatram..... sa religijom imam odnos sličan onom kakav je imao Hegel i Đentile, što znači da priznajem istinitost religije ali istovremeno priznajem da se filozof koristi konceptom.
SORTINO:
Ali ti prepoznaješ da protiv tog idolopoklonstva tržišta, te nove religija koja vlada svetom, postoji snaga otpora a ta snaga otpora danas je ostala vezana jer ostali nisu u stanju da se organizuju.
D. FUSARO:
Sigurno, u stvari, budući da znaš bolje od mene, crkva i katoličanstvo se nalaze stalno pod pritiskom i pred optužbom od strane ekonomskog fanatizma koji na svaki način pokušava da je obezvredi, a Katolička crkva i hrišćanski svet se junački opiru.
Preveo sa italijanskog jezika
Milorad Ivanović
15.08.2015.
Diego Duzaro
GOSTOVANJE DIEGA FUZARA NA KANALU TV2000 KOJI SE BAVI PITANJIMA VERE
(JUNI 2015)
Emisija Aleksandra Sortina ”Budite blagosloveni”
A. SORTINO:
Kao iznenađanje, na biskupskoj televiziji želimo dobrodošlicu Diegu Fuzaru. Trebalo bi da sednemo tamo, danas se ne sećam pozicija. Zdravo, dobro došao, i tebe oslovljavam sa ti. Da li je to u redu? Ti si marksista? Možda sam pogrešio, marsovac? Jedan marsovac.
D. FUSARO:
Pa, marksista, ne. Sebe definišem kao nezavisnog učenika Marksa jer, znaš, reći marksista znači nešto lepo ali i nešto ružno u dvadesetom veku, pa je bolje koristiti kategorije sa preciznošću.
A.SORTINO:
Mi, kada se govori ....kada govorimo o socijalnoj pravdi, u ovu emisiju pozivamo neke predstavnike crkve, sveštenike sa ulice, koji podižu kvalitet života u svojim zajednicama, sveštenike koji se bore protiv mafije, koji kad govore, u nekim ranijim vremenima bi se reklo da su društveno vrlo angažovani govori, zar ne, ali zbog ideološke podele u dvadesetom veku, te stvari su stavljene pod sumnju. Sada možda ne toliko.... za nekoga.....ali u stvari prepreka više nema. Nema više te ideološke situacije i možemo otvoreno govoriti, zar ne?
D. FUSARO:
Pa, rekao bih da je tako.
SORTINO:
Govoreći otvoreno. Šta ti nalaziš da je aktuelno u Marksovoj teoriji?
D. FUSARO:
U međuvremenu ima mnogo toga što je aktuelno u Marksovom učenju, pre svega tu je konstatacija da živimo u svetu najveće nepravde. U svetu gde ima ljudi koji imaju previše i ljudi koji nemaju ni najnužnije od čega bi živeli, a zatim kod Marksa ćete videti precizno razmatranje odnosa snaga, o nepravdi koja zahteva da bude srušena, da bude promenjena, sa vizijom budućnosti koja mobiliše, koja čini mogućom društvenu pravdu, jednu zajedničku solidarnost.
SORTINO:
Dakle, hoćeš da kažeš da je istorijski marksizam propao, ali je ostala nepravda?
D. FUSARO:
I te kako, i te kako.....
SORTINO:
Stigli smo do eksplozije tog raka našeg društvenog života.
D. FUSARO:
Apsolutno. Šta više, rekao bih da je posle 1989, koja je brzopleto pozdravljena kao godina pobede slobode, započela epoha u kojoj nepravda vlada više nego ikad.
SORTINO:
Ali u tvojim razmišljanjima, koje vi u studiju, kažem vam, možete naći na Internetu, jer je on jedan moderan filozof pa pravi eseje i na YouTube.....
D. FUSARO:
Ima tamo i akademskih rasprava.
SORTINO:
Na korist onih koji prate Internet ti raspravljaš i o kulturi, ono što me interesuje, interesuje me naravno i drugo, interesuje me još više..... Ti kažeš da postoji jedna kulturna diktatura, u kom smislu?
D. FUSARO:
Da, jedna diktatura, jedinog mišljenja, jer, znaš, kaže se, i u ovom slučaju brzopleto, da živimo u dobu kraja ideologija. Velike ideolgije koje su prošle dvadesetim vekom, obojile su ga suzama i krvlju, u stvari to je možda prilično brzopleta tvrdnja, jer živimo u dobu koje je ideološko više od bilo kog drugog u ljudskoj istoriji.
SORTINO:
Ti kažeš da je ovo jedno ideološko doba, koja je to ideologija?
D. FUSARO:
U potpunosti, postoji samo jedna jedina, tako se prikazuje. U prošlosti je bilo mnoštvo ideologija katolička, marksistička i tako dalje...
SORTINO:
Katoličanstvo nije ideologija.
D. FUSARO:
Pa eto, ideologija shvaćena kao simbolička formacija. Recimo, jedan pogled na svet. Danas vlada jedna jedina: ona neoliberalna koja propoveda tržište kao jedinu moguću stvarnost i koja propoveda odnose snaga unutar ekonomskog sistema kao prirodan.
To je najstrašniji aspekt našeg vremena što se sistem ostvarene nepravde ne propoveda kao savršen već se propoveda kao jedino mogući svet, to jest predstavlja se kao nešto prirodno, pa prema tome na samom početku onemogućava da se može zamisliti drugačija stvarnost.
SORTINO:
Prema tome, radi se oepohi koja onemogućava promenu, to je jedna ideologija nepromenljivosti.... recimo tako, reakcionarna.
D. FUSARO:
Ideologija potpune nepokretnosti koja verovatno nikada u istoriji nije postojala. Kad o tome govorim, govorim o drugoj restauraciji, to jest epohi koja je započela posle osamdeset devete a to je epoha koja onemogućava svaku utopističku strast, svaku strast za socijalnim oslobođenjem od nepravde i koja ovaj svet, iako toliko nepravedan, predstavlja kao jedino moguć.
SORTINO:
Ima vrednosti koje se sada uspostavljaju, a jedna od njih je “Teorija rodnosti”, protiv koje se Papa često izjašnjavao, to jest teorija prema kojoj seksualna orijentacija nije uslovljena prirodom nego je na neki način stvar izbora. Po tvom mišljenju, i to je izraz te ideologije?
D. FUSARO:
Pa, izjašnjavanje u vezi sa ovim bi moglo duže da potraje. Prisustvujemo progresivnoj razgradnji svih oblika zajedničkog koji su u stanju da se odupru tržišnom izrazu "Do Ut Des" (“daj da bi dobio”), a porodica je među onima koji se opiru.
Porodica je po svojoj prirodi nepristupačna tržišno-ekonomskoj sprezi. Odnos između majke i sina nikada neće biti tržišnog tipa. Stoga pobedonosni kapital mora da onesposobi porodicu kako bi pojedinca ostavio samog, potrošača.
SORTINO:
Kažeš da je upravo to izbor tržišta, to jest usamljeni pojedinac je najbolji potrošač.
D. FUSARO:
On je najbolji potrošač a iznad svega je nesposoban da stvori zajednicu zasnovanu na drugim vrednostima, zbog čega se javljaju sve te ideje i ideologije. Sve one, tako da kažemo, nisu usmerene na unapređivanje i priznavanje prava.
Kada bi možda tako bilo, bio bih prvi da ih podržim, ali one, obrnuto, imaju tajni cilj da uništavaju vrednosti i nameću kao jedinu vrednost, vrednost razmene jer, ne zaboravimo, ovo je doba u kom je jedina preostala vrednost ona koja se izračunava kroz cenu, pa i sam čovek postaje nešto što se može prodati na tržištu.
SORTINO:
Diego, malo sam se uplašo. O bože, marksista dođe u TV2000 i govoriš iste stvari koje se mogu čuti u crkvi.
D. FUSARO:
Dozvoli mi da ti kažem uz šalu da je danas jedini preostali marksista, ako hoćemo da upotrebimo ovu kategoriju, Papa Franja.
SORTINO:
Ma nije baš tako.....
D. FUSARO:
Jedini je koji govori o dostojanstvu rada, o dostojanstvu čoveka, o kritici eksploatacije, o kritici finansijskog sistema.
SORTINO:
Ja ne verujem da je on marksista ali je zanimljivo da ti, iz te perspektive na neki način uočavaš podudarnost pogleda, to je kao da su Don Kamilo i Pepone danas pritisnuti jednom još većom pretnjom.
D. FUSARO:
Kazaću ti i više. Sa nestankom komunizma dvadesetog veka (Berlin, 1989), danas ostaje samo jedna velika sila koja je još uvek u stanju da se bori protiv fanatizma ekonomije i da brani ljudsko dostojanstvo, a ta sila je Katolička crkva sa njenim svetom vrednosti. To je još Pazolini shvatio, pa nije potrebno biti u katoličkom svetu da bi se cenile vrednosti.
SORTINO:
Ti to nisi, nisi vernik...
D. FUSARO:
Ja sebe smatram..... vidi, dugo bi trajao govor, ja sebe smatram..... sa religijom imam odnos sličan onom kakav je imao Hegel i Đentile, što znači da priznajem istinitost religije ali istovremeno priznajem da se filozof koristi konceptom.
SORTINO:
Ali ti prepoznaješ da protiv tog idolopoklonstva tržišta, te nove religija koja vlada svetom, postoji snaga otpora a ta snaga otpora danas je ostala vezana jer ostali nisu u stanju da se organizuju.
D. FUSARO:
Sigurno, u stvari, budući da znaš bolje od mene, crkva i katoličanstvo se nalaze stalno pod pritiskom i pred optužbom od strane ekonomskog fanatizma koji na svaki način pokušava da je obezvredi, a Katolička crkva i hrišćanski svet se junački opiru.
Preveo sa italijanskog jezika
Milorad Ivanović
15.08.2015.