Putinova Rusija protiv Ukrajine u službi Sjedinjenih Američkih Država
Diego Fuzaro, filozof
Šta se to događa danas, 2014, u Ukrajini? Teško je reći, to je priča naše stvarnosti, to je ontologija sadašnjosti, a za filozofsko-političku analizu uvek je teško sprovoditi istraživanje sadašnjosti koja se pred vama događa. U stvari, gotovo je nemoguće, iz filozofskih razloga, uzdizati se iznad stvarnosti pre nego što se ona sama ponovo ne smiri, izneti opštu kritičku ocenu pre nego što poleti Minervina sova filozofije, kao što bi rekao Hegel. A ipak verujem da je, uz sav oprez i specifičnosti slučaja, moguće dati jednu opštu analizu onoga što se događa u Ukrajini, bez ulaženja u pojedinosti činjenica, što prepuštamo istoričarima, komentatorima, politikolozima, analizirajući događaje u Ukrajini polazeći od logike kapitalističkog razvoja posle 1989., odnosno filozofski gledajući na ono što se događa u Ukrajini.
Vrlo uopšteno govoreći, verujem da se u Ukrajini događa otprilike ono što se događa u svim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza. Naime neka vrsta naizgled meke i slobodne kolonizacije, kojom u stvari lukavo politički upravlja neoliberalni režim Sjedinjenih Država. Taj neoliberalni režim mora, pre svega, da razgradi stare oblike vlasti koji se uvek nazivaju diktatorskim, tu su uvek zli diktatori, eventualno sa brkovima, koje treba srušiti kako bi se narodu poklonila sloboda, sloboda koju, naravno, novinarsko sveštenstvo naziva slobodom, ali za onoga koji nije ideološki kolonizovan, radi se o slobodi liberalmerkantilističkog tipa, o slobodi robe, kupovine i potrošnje. Zato je Ukrajina predmet pažnje kapitalizma koji mora i tamo da nametne svoj zakon. To je jedan od brojnih oblika "obojenih revolucija", kako su se same nazvale, koje su tamošnje narodne mase naizgled spontano želele, a zapravo su ih, do najsitnijih detalja, organizovale vlasti Sjedinjenih Država, a sve ovo što govorim je naravno dokazano jer se radi o praksi koja je široko poznata, pri čemu vlasti Sjedinjenih Država obučavaju ljude, pokazuju ljudima kako da se organizuju i deluju kako bi srušili vlade, koje su, s druge strane, često daleko od idiličnih, ali koje su ipak regularne vlade, da bi kroz formu pobune bile nametnute proameričke i prokapitalističke vlade.
A ovo što se događa danas u Ukrajini bi, osim toga, trebalo sagledavati i iz druge perspektive, nametnuti i u Ukrajini liberalno-kapitalističku viziju, a zatim očigledno opkoliti Putinovu Rusiju. Ovo je jedan drugi nezaobilazni aspekt. Putinova Rusija je danas, u odsustvu starog komunizma dvadesetog veka sovjetskog tipa, još uvek sila koja se opire unipolarnoj dominaciji Sjedinjneih Država u ovom Četvrtom svetskom ratu, četvrtom jer sledi posle trećeg svetskog rata, hladnog rata, ratu koji su Sjedinjene Države 1989. objavile svima onima koji se ne pokoravaju njihovoj vlasti.
Putinova Rusija je jedna od država, iako sa svojim protivurečnostima, koja se opire sveprisutnom monopolu Sjedinjenih Država. Ima u svetu i drugih, na geopolitičkoj šahovskoj tabli, velikih i manjih, Kina i Kuba, Iran i Sirija. O unutrašnjoj prirodi svih tih država možemo da raspravljmo do mile volje, ali one se na geopolitičkom planu opiru unipolarnoj dominaciji Sjedinjenih Država, zbog čega su, s jedne strane predmet stalne demonizacije medijskog cirkusa i novinarskog sveštenstva, a s druge strane su objekat stalne mogućnosti invazija od strane Sjedinjnih Država, u odnosu na koje Sjedinjene Države danas nastavljaju da sprovode licemerni terapeutski embargo, humanitarne intervencije i etičko bombardovanje. Prave pustinju i to nazivaju mir. Putinova Rusija je država koja se junački odupire svemu ovom.
Mnogi će se setiti stilizovane slike imperijalističkog predsednika Obame, još i počastvovanog Nobelovom nagradom? Orvelovska situacija u kojoj imperijalisti dobijaju nagradu za mir, u kom “freedom is slavery” (“Sloboda je ropstvo") itd. Stilizovana Obamina slika koja kaže: “Yes, we can” ("Da, mi možemo"); zato ovde, da bi razumeli ono šta Rusija predstavlja na geopolitičkom planu, moramo zamisliti stilizovanu sliku Putina s natpisom ispod: “No, you can’t” ("Ne, vi to nemožete"). To je kao da je Putinova Rusija, unutar ovog IV svetskog rata, stavila prepreku, granicu širenju Sjedinjenih Američkih Država. I to je razlog zašto je Putin stalno klevetan, kao zlo isterivan i demonizovan od strane najpotkupljenijih medijskih klovnova i režimskih novina, koje su naizgled sve različiite, i na desnici i na levici, a u stvari sve govore iste stvari; pročitaš jedne i jasno si pročitao sve. Navodno se međusobno sukobljavaju reformističke novine, desnice, centra, levice, ali su svi na isti način nosioci vladajućeg jednoumlja koje se iskazuje na različite načine, koje se rasparčava kako bi se njegov totalitarizam i jednosmernost učinili nevidljivim, da bi bila vidljiva ta lažna izmenjivost koju ja zovem izmenjivost bez alternative, izmenjivost koja skriva alternative i čini ih neprimenjivim.
Dakle, Putinova Rusija se danas junački odupire svemu tome i zbog toga biva u Ukrajini opkoljavana od strane Sjedinjenih Država, uz slugenjarsko učešće Evrope, današnje Evrope plemenitog imena koje skriva finansijski kapital i potpunu podređenost Sjedinjenim Američkim Državama.
Smešna je ideja o Evropi danas kao političkoj stvarnosti, kad su po Evropi posejane atomske vojne baze Sjedinjenih Država. Italija je, štaviše, država koja ih ima najviše, više od 100. Kako se može biti suveren i demokratski sa vojnim bazama jedne strane sile, štaviše imperijalističke, na svojoj teritoriji? Pitanje je na koje niko ne odgovara, koje očigledno niko ne postavlja. Medijski cirkus lišava kritiku osnovnih pitanja, odlučujućih argumenata o kojima bi se trebalo raspravljati. Pa ipak Putinova Rusija se opire, herojski se opire.
Mogli bismo reći da, na žalost, Putin nije Lenjin ali ipak danas ima odlučujuću istorijsku ulogu, a to je očuvanje multipolarnog sveta.
Višestranost je uvek bolja od jednostranosti, pluralizam je uvek bolji od apsolutnog jedinstva, Putinova Rusija, i sama u protivrečnostima, obezbeđuje pluralitet koji Sjedinjene Države žele da ponište da bi nametnule svoju vlast. Prema tome, moramo pozitivno vrednovati ove otpore jedinstvu američkog tipa.
Moramo pozitivno vrednovati pluralizam u interesu multipolarnog sveta koji omogućuje postojanje mnogih svetova. U tome je stvar. U tom smislu, Ukrajina je zapravo zona odlučujućeg sukoba sa tog stanovišta, jer je zemlja preko koje se Sjedinjene Države približavaju Putinovoj Rusiji, direktno izazvaju Putinovu Rusiju. Ne zaboravimo da su poslednjih godina Sjedinjene Države napunile bazama zemlje koje se graniče sa Rusijom, Rumunija na primer, susedna zemlja čije je područje preplavljeno američkim vojnim punktovima; opkoljavaju Rusiju koja se upravo smatra glavnim neprijateljem.
Da je Putin dobar po sebi, ili bolje rečeno, da je dobar sa stanovišta održavanja pluraliteta, dokazano je na indirektan način stalnom demonizacijom kojoj je izložen od strane medijskog cirkusa. Dominantna ideologija nikada ne greši u identifikovanju svojih neprijatelja, i zato danas identifikuje kao neprjatelja Putina, nacionalnu suverenu državu, Marksa i anti-kapitalističku dijalektičku tradiciju i tako dalje. Dakle, ono što ideologija identifikuje kao neprijatelja uvek je, ili potencijalno uvek, tačno, nešto što treba pozitivno vrednovati; dominantna ideologija će reći da je Marks neprijatelj jer to dovodi do Gulaga, a naprotiv, Marks je prijatelj jer nam omogućuje da kritikujemo kapital i da se protiv njega borimo. Dominantna ideologija će nam reći da je Putin radikalno zlo, a naprotiv, Putin je dobar, jer se bori protiv jednopolarne dominacije Sjedinjnih Država. Kapital će nam reći da je suverena nacionalna država zlo jer nas direktno vodi u Aušvic, a naprotiv, nacionalna država može danas da igra odlučujuću ulogu u održavanju demokratije protiv planetarne autokratije tržišta i tako dalje.
Sa italijanskog jezika preveo
Miload Ivanović
Beograd, 07.05.2015.
Video zapis: https://www.youtube.com/watch?v=QDOiopqNo2s
Diego Fuzaro, filozof
Šta se to događa danas, 2014, u Ukrajini? Teško je reći, to je priča naše stvarnosti, to je ontologija sadašnjosti, a za filozofsko-političku analizu uvek je teško sprovoditi istraživanje sadašnjosti koja se pred vama događa. U stvari, gotovo je nemoguće, iz filozofskih razloga, uzdizati se iznad stvarnosti pre nego što se ona sama ponovo ne smiri, izneti opštu kritičku ocenu pre nego što poleti Minervina sova filozofije, kao što bi rekao Hegel. A ipak verujem da je, uz sav oprez i specifičnosti slučaja, moguće dati jednu opštu analizu onoga što se događa u Ukrajini, bez ulaženja u pojedinosti činjenica, što prepuštamo istoričarima, komentatorima, politikolozima, analizirajući događaje u Ukrajini polazeći od logike kapitalističkog razvoja posle 1989., odnosno filozofski gledajući na ono što se događa u Ukrajini.
Vrlo uopšteno govoreći, verujem da se u Ukrajini događa otprilike ono što se događa u svim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza. Naime neka vrsta naizgled meke i slobodne kolonizacije, kojom u stvari lukavo politički upravlja neoliberalni režim Sjedinjenih Država. Taj neoliberalni režim mora, pre svega, da razgradi stare oblike vlasti koji se uvek nazivaju diktatorskim, tu su uvek zli diktatori, eventualno sa brkovima, koje treba srušiti kako bi se narodu poklonila sloboda, sloboda koju, naravno, novinarsko sveštenstvo naziva slobodom, ali za onoga koji nije ideološki kolonizovan, radi se o slobodi liberalmerkantilističkog tipa, o slobodi robe, kupovine i potrošnje. Zato je Ukrajina predmet pažnje kapitalizma koji mora i tamo da nametne svoj zakon. To je jedan od brojnih oblika "obojenih revolucija", kako su se same nazvale, koje su tamošnje narodne mase naizgled spontano želele, a zapravo su ih, do najsitnijih detalja, organizovale vlasti Sjedinjenih Država, a sve ovo što govorim je naravno dokazano jer se radi o praksi koja je široko poznata, pri čemu vlasti Sjedinjenih Država obučavaju ljude, pokazuju ljudima kako da se organizuju i deluju kako bi srušili vlade, koje su, s druge strane, često daleko od idiličnih, ali koje su ipak regularne vlade, da bi kroz formu pobune bile nametnute proameričke i prokapitalističke vlade.
A ovo što se događa danas u Ukrajini bi, osim toga, trebalo sagledavati i iz druge perspektive, nametnuti i u Ukrajini liberalno-kapitalističku viziju, a zatim očigledno opkoliti Putinovu Rusiju. Ovo je jedan drugi nezaobilazni aspekt. Putinova Rusija je danas, u odsustvu starog komunizma dvadesetog veka sovjetskog tipa, još uvek sila koja se opire unipolarnoj dominaciji Sjedinjneih Država u ovom Četvrtom svetskom ratu, četvrtom jer sledi posle trećeg svetskog rata, hladnog rata, ratu koji su Sjedinjene Države 1989. objavile svima onima koji se ne pokoravaju njihovoj vlasti.
Putinova Rusija je jedna od država, iako sa svojim protivurečnostima, koja se opire sveprisutnom monopolu Sjedinjenih Država. Ima u svetu i drugih, na geopolitičkoj šahovskoj tabli, velikih i manjih, Kina i Kuba, Iran i Sirija. O unutrašnjoj prirodi svih tih država možemo da raspravljmo do mile volje, ali one se na geopolitičkom planu opiru unipolarnoj dominaciji Sjedinjenih Država, zbog čega su, s jedne strane predmet stalne demonizacije medijskog cirkusa i novinarskog sveštenstva, a s druge strane su objekat stalne mogućnosti invazija od strane Sjedinjnih Država, u odnosu na koje Sjedinjene Države danas nastavljaju da sprovode licemerni terapeutski embargo, humanitarne intervencije i etičko bombardovanje. Prave pustinju i to nazivaju mir. Putinova Rusija je država koja se junački odupire svemu ovom.
Mnogi će se setiti stilizovane slike imperijalističkog predsednika Obame, još i počastvovanog Nobelovom nagradom? Orvelovska situacija u kojoj imperijalisti dobijaju nagradu za mir, u kom “freedom is slavery” (“Sloboda je ropstvo") itd. Stilizovana Obamina slika koja kaže: “Yes, we can” ("Da, mi možemo"); zato ovde, da bi razumeli ono šta Rusija predstavlja na geopolitičkom planu, moramo zamisliti stilizovanu sliku Putina s natpisom ispod: “No, you can’t” ("Ne, vi to nemožete"). To je kao da je Putinova Rusija, unutar ovog IV svetskog rata, stavila prepreku, granicu širenju Sjedinjenih Američkih Država. I to je razlog zašto je Putin stalno klevetan, kao zlo isterivan i demonizovan od strane najpotkupljenijih medijskih klovnova i režimskih novina, koje su naizgled sve različiite, i na desnici i na levici, a u stvari sve govore iste stvari; pročitaš jedne i jasno si pročitao sve. Navodno se međusobno sukobljavaju reformističke novine, desnice, centra, levice, ali su svi na isti način nosioci vladajućeg jednoumlja koje se iskazuje na različite načine, koje se rasparčava kako bi se njegov totalitarizam i jednosmernost učinili nevidljivim, da bi bila vidljiva ta lažna izmenjivost koju ja zovem izmenjivost bez alternative, izmenjivost koja skriva alternative i čini ih neprimenjivim.
Dakle, Putinova Rusija se danas junački odupire svemu tome i zbog toga biva u Ukrajini opkoljavana od strane Sjedinjenih Država, uz slugenjarsko učešće Evrope, današnje Evrope plemenitog imena koje skriva finansijski kapital i potpunu podređenost Sjedinjenim Američkim Državama.
Smešna je ideja o Evropi danas kao političkoj stvarnosti, kad su po Evropi posejane atomske vojne baze Sjedinjenih Država. Italija je, štaviše, država koja ih ima najviše, više od 100. Kako se može biti suveren i demokratski sa vojnim bazama jedne strane sile, štaviše imperijalističke, na svojoj teritoriji? Pitanje je na koje niko ne odgovara, koje očigledno niko ne postavlja. Medijski cirkus lišava kritiku osnovnih pitanja, odlučujućih argumenata o kojima bi se trebalo raspravljati. Pa ipak Putinova Rusija se opire, herojski se opire.
Mogli bismo reći da, na žalost, Putin nije Lenjin ali ipak danas ima odlučujuću istorijsku ulogu, a to je očuvanje multipolarnog sveta.
Višestranost je uvek bolja od jednostranosti, pluralizam je uvek bolji od apsolutnog jedinstva, Putinova Rusija, i sama u protivrečnostima, obezbeđuje pluralitet koji Sjedinjene Države žele da ponište da bi nametnule svoju vlast. Prema tome, moramo pozitivno vrednovati ove otpore jedinstvu američkog tipa.
Moramo pozitivno vrednovati pluralizam u interesu multipolarnog sveta koji omogućuje postojanje mnogih svetova. U tome je stvar. U tom smislu, Ukrajina je zapravo zona odlučujućeg sukoba sa tog stanovišta, jer je zemlja preko koje se Sjedinjene Države približavaju Putinovoj Rusiji, direktno izazvaju Putinovu Rusiju. Ne zaboravimo da su poslednjih godina Sjedinjene Države napunile bazama zemlje koje se graniče sa Rusijom, Rumunija na primer, susedna zemlja čije je područje preplavljeno američkim vojnim punktovima; opkoljavaju Rusiju koja se upravo smatra glavnim neprijateljem.
Da je Putin dobar po sebi, ili bolje rečeno, da je dobar sa stanovišta održavanja pluraliteta, dokazano je na indirektan način stalnom demonizacijom kojoj je izložen od strane medijskog cirkusa. Dominantna ideologija nikada ne greši u identifikovanju svojih neprijatelja, i zato danas identifikuje kao neprjatelja Putina, nacionalnu suverenu državu, Marksa i anti-kapitalističku dijalektičku tradiciju i tako dalje. Dakle, ono što ideologija identifikuje kao neprijatelja uvek je, ili potencijalno uvek, tačno, nešto što treba pozitivno vrednovati; dominantna ideologija će reći da je Marks neprijatelj jer to dovodi do Gulaga, a naprotiv, Marks je prijatelj jer nam omogućuje da kritikujemo kapital i da se protiv njega borimo. Dominantna ideologija će nam reći da je Putin radikalno zlo, a naprotiv, Putin je dobar, jer se bori protiv jednopolarne dominacije Sjedinjnih Država. Kapital će nam reći da je suverena nacionalna država zlo jer nas direktno vodi u Aušvic, a naprotiv, nacionalna država može danas da igra odlučujuću ulogu u održavanju demokratije protiv planetarne autokratije tržišta i tako dalje.
Sa italijanskog jezika preveo
Miload Ivanović
Beograd, 07.05.2015.
Video zapis: https://www.youtube.com/watch?v=QDOiopqNo2s