Umberto Galimberti i Diego Fuzaro, Filozofija i tehnologija. O Hajdegeru, Andersu, Jaspersu
Dijalog:
Dego Fuzaro, filozof
Umberto Galimberti
Diego Fusaro
Dragi Umberto, tema tehnike je ne samo jedna od glavnih tema tvoga istraživanja, već je tema koja dodiruje preosetljive nerve današnjeg društva, jer je naše društvo zapravo potpuno tehnicizovano, ili kako je još rekao Hajdeger u “Beiträge”, društvo čoveka svedenog na tehnicizovanu životinju; da li bi mogao na jednostavan, sažet način da kažeš šta je osnovni problem u tehnici i gde bi ga mogao prepoznati?
Umberto Galimberti
Suština tehnike sastoji se u činjenici da je ona najviši oblik racionalnosti koji je danas u opticaju, vrlo jednostavna racionalnost, koju je dobro istakla Frankfurtska škola, a koja se sastoji u ovom: dostići maksimalne ciljeve uz minimalnu upotrebu sredstava. Iz toga sledi da sve što je višak: jezik koji nije analitički, emocionalni život, lični svetovi, psihološka iskustva, svi oni se smatraju oblicima smetnji u odnosu na vrednosti tehnike, a to su efikasnost i funkcionalnost, i to je sve: ceo scenario.Sada ovaj scenario utiče na neku vrstu radikalnog oslobađanja čoveka od odgovornosti zbog činjenice da, za postizanje ciljeva, imam odgovornost samo u odnosu na opis mog radnog mesta, moram da preduzimam mere koje je aparat već opisao i propisao, ja odgovaram mojim pretpostavljenima a ne mom sagovorniku ispred šaltera, na primer.
O ovome scenariju je Ginter Anders rekao suštinske stvari. Ginter Anders je filozof o kome bi trebalo malo više da se zna u Italiji, a koji je rekao da tehnika nije ništa drugo nego izraz koji je postao svetski rasprostranjen onim što se dogodilo u eri nacizma gde nije bio interesantan sadržaj sopstvenih postupaka nego efikasnost i produktivnost u njihovom sprovođenju, tako da niko nije bio odgovoran, čak ni komandant koncentracionog logora, ako je dobro izvršavao zadatke koji su mu bili povereni, jer to su u suštini vrednosti tehnike. I šta se događa ako ja nisam odgovoran za svoje postupke; imamo lep razgovor o etici ili o bioetici, uzimajući u obzir onda da etika prema tehnici postaje patetična, jer kako ja mogu da zabranim nekome da radi nešto što može da radi. To se nikada nije dogodilo u istoriji?
Diego Fusaro
Zaista, čak i argument koji Ginter Anders koristi na jednom mestu u "Čovek je zastareo" da, kada postoji tehnička mogućnost, možemo biti spokojni jer ona može da se ostvari i izvrši: on je kao primer naveo atomsku bombu koja je pomalo veliki negativni junak u knjizi "Čovek je zastareo", a čini mi se da obuhvata ta dva aspekta koje si ti zapravo veoma dobro najavio: prvo, rekavši da nas je tehnika, koja je postala realni subjekat, zbacila sa prestola; i drugo, da tehnika podrazumeva skoro nužnost u svojoj primeni tako da ako postoji tehnička mogućnost onda se ona izvršava, kao u slučaju atomske bombe.
Umberto Galimberti
Izvršava se jer su sada sredstva ta koja kreiraju ciljeve, jer ciljevi nisu ništa drugo nego mogućnosti koje su tehnička sredstva stavila na raspolaganje, tako da sredstvo nije tako nevino: cilj opravdava sredstva? Ne, sredstva su ta koja stvaraju ciljeve. Mi smo za jedan korak još radikalniji nego što je predviđao Makijaveli, jer sredstvo samo od sebe kreira svoj cilj: ako nešto može da se uradi, pre ili kasnije se uradi, a onda imamo etičkie odbore da na to stavljaju svoje primedbe, na primer, heterološka oplodnja, transgenski usevi itd, ali ako nešto može da se uradi, na kraju se uradi.
Diego Fusaro
Ove apstraktne žalopojke možda veoma podsećaju na hegelijansku figuru lepe duše koja nikako ne uzima u obzir istorijsku stvarnost i zavisno od situacije pribegava apstraktnim žalopojkama bez sposobnost da se suoči sa stvarnošču, a zatim i bez sposobnosti da operativno interveniše da bi nešto uradila, tako ostaju apstraktne, bezuspešne proklamacije.
Umberto Galimberti
Lepo pozivanje na Hegela! I valja reći da tehnika ima ogromnu prednost, pre svega obično kažemo da tehnika ima potrebu za ekonomskim investicijama da bi se došlo do otkrića, sigurno da ima potrebu za ekonomskim investicijama, ali gde se ulaže? Ulaže se tamo gde se predviđa da će tehnika proizvesti količinu ekonomske koristi koja je daleko veća od ulaganja potrebnih da bi se došlo do pronalaska, prema tome, danas tehnika određuje i ekonomiju. Ali iznad svega, uzgred budi rečeno o lepoj duši, postoji grupa ljudi koji su naučnici koji misle da su lepe duše koje jednostavno rade ono što kažu: čista istraživanja, onda istraživanje nikad nije čisto već je tehnika; mislim da tehniku nikada ne treba smatrati posledicom nauke, nego onim što promoviše kvalitet naučnog pogleda. Ako stolar ode u šumu, a zajedno s njim ode i pesnik, oni ne vide istu stvar, pesnik vidi lirske stvari a stolar vidi stolove i stolice, tako da pogled nauke nije kontemplativan, već manipulativan.
Diego Fusaro
U tom pogledu bi se, spajajući dve reči, možda moglo govoriti o tehno-nauci.
Umberto Galimberti
Apsolutno, činjenica je da je tu reč umetnuo moj prijatelj Franco Volpi koga je kamion oborio i usmrtio dok se za vikend vozio na biciklu, a zatim su tu i napomene, kao što su one Hajdegerove, na primer one u tajnim beležnicama iz kojih proizilazi da je tehnika upravo proizvod Jevreja, a Jevreje je onda uništavao njihov sopstveni izum, ali to predstavlja deo Hajdegerovih halucinogenih trenutaka, ludila istorijskog trenutka, ali i ludila svih onih koji se iskazuju u ezoteričnom scenariju, na primjer u području psihoanalize ili pripadaju Jungovom društvu, a ja ne mogu da poreknem da je Jung, čim je postao ezoterik počeo da luta u apsolutno nekontrolisanim formama.
Diego Fusaro
Veoma se slažem sa onim što si rekao na temu tehnike, odnosno, da je činjenica da naučni pogled nije nimalo neutralan, nego je baš opterećen tehničkom vizijom. U stvari ne treba zaboraviti da je pogled naučnika uvek pogled koji postojeće već vidi kao nešto smanjeno u odnosu na obračunate količine koje su dostupne za korišćenje, pa se samim tim u tom viđenju postojećeg zapravo nalazi najtipičniji znak tehnike, a to je da smanji postojeće na Beständ, potpuno dostupno za manipulaciju, za volju za moć, i samim tim se u osnovi savremenosti, od svog genetskog momenta, odista rađa kao po svom usmerenju povezana sa tehnikom.
Umberto Galimberti
Da, u smislu da Hajdeger na odgovarajući način razlikuje drevnu tehniku koja je radnja koja se odvija u datom momentu, ne znam, snaga mlina koju generiše voda, i savremenu tehniku koja je akumulacija energije, što nije sadašnja energija nego uskladištena energija; ovo skladište energije garantuje moć onih koji uspevaju da akumulišu energiju, a do sada su energiju akumulisali Zapadni narodi, za sada, oni koji su uspeli da potčine - do sada - ceo svet, zahvaljujući tom Beständ, ovoj akumulaciji energetske i tehnološke moći. Nakon toga bi zapadnim narodima valjalo pripisati ili im zameriti ili ih u svakom slučaju učiniti svesnim onoga što je, na primer Karl Jaspers izneo o nemačkom narodu. On je 1946. tokom predavanja studentima u Hajdelbergu rekao, mi imamo moralnu krivicu zato što smo više ili manje znali šta se dešava, a nismo ništa rekli, imamo pravne krivice, ali njima će se baviti sudovi, imamo političke krivice jer smo mi izabrali Hitlera, ali iznad svega imamo metafizičku krivicu, a na pitanje u čemu se sastoji ta metafizička krivica, odgovor je bio odsečan: što smo mi Nemci još uvek živi. Kakvo mi imamo pravo na postojanje posle onoga što smo uradili: zašto smo mi živi, a drugi mrtvi? To je jedna stvar, rečenica koju bi i Zapad morao odmah da upamti; zar moramo da održimo standard života koji - piše u programu Ujedinjenih nacija – nama je potrebno 80% svetskih resursa, a nas zapadnjaka je samo jedna milijarda, a 6 milijardi drugih, šta rade, zadovoljavaju se sa 20% ? Do sada je to bilo moguće jer smo živeli na osnovu kolonizovanja u suštini jednog plemenskog sveta, a posle, kada je završen teritorijalni kolonijalizam, preduzeli smo ekonomski kolonijalizam, utičući na kulture i sve ostalo, i mi smo u suštini i metafizički krivi, mi na Zapadu bi o ovom trebalo da razmislimo.
Diego Fusaro
Ali ova razmišljanja mogu da poteknu samo iz filozofskog pogleda, jer naučni pogled ostaje unutar tehničkiog Gestell (okvira), ili kako Hajdeger kaže o pitanju tehnike, tehnika ostaje za pogled nezaobilazna, jer on ne može da shvati njenu suštinu, pa prema tome ni njenu problematičnu prirodu, ako bismo hteli da stvari kažemo na malo pojednostavljeniji način, možda bismo mogli reći da je jedna stvar koja je sama po sebi očigledna oku, ne da kažem filozofa, nego i naivnog deteta, a to je činjenica da na jednom ograničenom ekosistemu ne može da postoji sistem neograničene tehničke moći, što vodi samouništenju sistema, kao i ljudskog života, nasuprot tome ludom verovanju ekonomiste ili čoveka od nauke izgleda da tehničko neizbežno izmiče, upravo zbog toga što oni ostaju sputani naučno- tehničkom vizijom koja razmišljanja o rastu kao cilju samom po sebi, što Hajdeger naziva volja za voljom, pozivajući se na Ničea.
A to zapravo danas, više nego ikad, čini neophodnim dodatno kritičko filozofsko razmišljanje koje bi ovo analiziralo.
Umberto Galimberti
Da, zapravo Jaspers – koga sam mnogo izučavao - njegov cilj je upravo bila nauka - on je bio naučnik jer je bio psihijatar – prema tome on vidi nauku na delu kao objektivnu nauku, a potom, u slučaju objektivne psihijatrije, takođe vidi čoveka, lišavajući ga svoje subjektivnosti, ali osim toga postoji nešto što treba uzeti u obzir, da se nauka sada maskirala svetošću koju je religija izgubila, odnosno, religija danas zadire u forme osećaja, podsticanja, solidarnosti, ljubavi, što je u ovom scenariju slabo, a nauka je, nasuprot tome, učinjena svetom, tehno-nauka je sakralizovana, iako unutar kako ekonomske tako i tehničko-naučne sfere imamo potpuno drugačija mišljenja.
Ima naučnika koji kažu da se sa ekosistemom tako više ne može dalje i drugih koji kažu: ali šta mi to govorimo? A ekonomisti kažu, o tome ne govorimo, suočeni sa ovom krizom rekli su sve i sve suprotno svemu. Međutim, uprkos nesuglasicama, ljudi se projektuju u tehničko-naučnom scenariju i u onom ekonomskom kao mestu istine, kao onom koje je nadležno, ali to poverenje koje čovečanstvo daje tim svetovima je i zbog činjenice velike degradacije kulture, a to u stvari znači da, ako ja nisam ništa, imam potrebu da nekome verujem.
Diego Fusaro
A Jaspers, koga si citirao i koji je jedan od autora koga si intenzivno proučavao, koristi vrlo efikasnu formulu kada govori o naučnom praznoverju, što vrlo dobro pokazuje kako nauka, iznad svega u svojim savremenim oblicima, mogli bismo reći, ali pogotovo počev od njenog izvornog pogleda, naginje ka praznoverju, ne manje od religije. U stvari danas je, više nego ikad, ta naklonost dominantna zbog činjenice što religija teži da postane hrana za srce, mogli bismo reći još uvek kao Hegel, za moralno uzdizanje, dok nauka zapravo obavlja svoju funkciju vere koja ohrabruje, što se vrlo dobro vidi po ulozi koja se danas poverava naučnicima, ekonomistima koji izgledaju stvarno kao sveštenici, čak i u televizijskim kontakt emisijama se pozivaju u funkciji mudrosti tako
da uvek mogu da raspravljaju o svemu pri čemu je istina uvek ono što oni govore, uz očigledno sužavanje istine na reprezentativnu izvesnost, na stvarnost spremnu za upotrebu. Tako da mi ta formula o naučnom sujeverju izgleda posebno interesantno, pa bi se ovde možda mogla takođe citirati i opaska koja često izmakne, a koju je Đentile izneo na vrlo inteligentan način kada je rekao da u suštini pogled teologa i pogled naučnika imaju jedan aspekt koji ih ujedinjuje, a to je činjenica da oni misle o objektu kao nezavisnom od subjekta i superiornijem od njega tako da se on može naučno glorifikovati, mogli bismo reći ujedinjući dve dimenzije. Ja ne znam da li se ti slažeš.
Umberto Galimberti
Slažem se, ali Jaspersov izraz je: “Wissenschaftler haber glaube” jedan naučni izraz u vezi sa činjenicom da je subjekat stekao neku vrstu superiornosti, a samim tim i obožavanje, dobro je rekao Ginter Anders, gde je danas bilo koji tehnički predmet koji poboljšva ljudsku inteligenciju daleko superiorniji od inteligencije pojedinca koji koristi taj predmet, polazeći od ovog računara, od ovog telefona, a onda šta se dešava? Mi se krećemo koristeći stvari za koje smo potpuno nestručni, nemamo znanja o ovim stvarima: i ovo je možda velika razlika između modernog doba i davnina, jer seljak je znao šta je motika, šta je pijuk, šta je lopata, ali mi nad sredstvima koje koristimo nemamo nikakvu moć, a onda uvek žurimo da uzmemo nove takve predmete koji zastarevaju ne u generacijskom smislu, ne više za trideset godina biološke starosti ljudi, nego za tri meseca tehnološke inovacije, a istovremeno nemamo moć nad njima.
Diego Fusaro
To je ono što je i Veber takođe veoma dobro rekao kada je kazao da je drevni divljak znao mnogo više o strelama koje je koristio za lov u odnosu na nas kada svakog jutra ulazimo u tramvaj a ne znamo ništa o tome kako on funkcioniše i Anders u "Drevnom čoveku" koristi moćan izraz da opiše ovaj aspekt, kada govori o Prometejskoj razlici, kada kaže da ste sada samo radikalizovali jaz između onoga što je ljudsko i što su proizvodi ljudske ruke, roba, tehničke objektifikacije, tako da se stvara prava Prometejska razliku u visini koja čini da čovek izgleda upravo zastareo u odnosu na proizvode njegove ruke, a to onda otežava ne samo potpuno razumevanje pojedinačnih tehničkih objektifikacija već i ovladavanje upravljanjem njima, a to je istinski Problem našeg vremena.
Umberto Galimberti
Ali u stvari - zaključuje on - da problem nije u stvari u tome šta mi možemo da učinimo sa tehnikom - kaže Ginter Anders - nego valja razmotriti šta tehnika može nama da uradi, i ja, na primer, između onoga što brzo konstatujem je da tehnika razvija ... Par stvari u vezi s tim, samo da bi se razumelo; čuo sam primariusa oftalmološke bolnice koji mi je rekao da mladi ljudi danas više nisu u stanju da opaze dubinu, udaljenost, jer od malena vežbaju sa svojim mobilnim telefonom, nedelju dana kasnije sam otišao u umetničku školu i direktor mi je rekao da mladi ljudi danas više nisu u stanju da opažaju perspektivu. Šta se događa? Prvo: da nam te mašine uzimaju snagu, kao i prirodne sposobnosti koje imamo. Drugo: te mašine, kompjuteri, njih navodim kao predstavnike informatičke tehnologije, razvijaju konvergentnu inteligenciju, što nije dobra stvar, to je inteligencija koja traži rešenje problema polazeći od toga kako je problem postavljen, što je u slučaju kompjutera program, prema tome rešenje se pronalazi u okviru programa, dok je čovečanstvo oduvek išlo napred sa divergentnim inteligencijama koje su tražile rešenje ne iznutra, kao što je program koji je odvojeno postavljen, nego preokrećući granice problema, tipa, kako Kopernik kaže, pokušajmo da pretpostavimo da nije Sunce to koje se okreće oko Zemlje nego je Zemlja ta koja se okreće oko Sunca: evo to je divergentna inteligencija, preokrenuti da bi se našlo rešenje, ne tražiti rešenje samo unutar problema, jer posle svega ko postavlja probleme - i evo kulturnog fašizma – onaj ko postavlja probleme u ruci ima mašinu.
Diego Fusaro
To je takođe i problem Orvela i novojezika, odnosno, ako podesiš program već sa jezikom u kom će se orijentisati mišljenje, neprijatelj je već pobedio jer ti on isporučuje i mape...(terena na kom se krećeš)
Umberto Galimberti
...ako primećuješ, kao Sokratova mašina, kada bi neko nešto rekao Sokrat bi mu preformulisao pitanje iz kog je sledio odgovor sa kojim bi ga uništavao.
Preveo sa italijanskog jezika
Milorad Ivanović
20.05 2015.
Video zapis: https://www.youtube.com/watch?v=rQjQZtE0SGQ
Dijalog:
Dego Fuzaro, filozof
Umberto Galimberti
Diego Fusaro
Dragi Umberto, tema tehnike je ne samo jedna od glavnih tema tvoga istraživanja, već je tema koja dodiruje preosetljive nerve današnjeg društva, jer je naše društvo zapravo potpuno tehnicizovano, ili kako je još rekao Hajdeger u “Beiträge”, društvo čoveka svedenog na tehnicizovanu životinju; da li bi mogao na jednostavan, sažet način da kažeš šta je osnovni problem u tehnici i gde bi ga mogao prepoznati?
Umberto Galimberti
Suština tehnike sastoji se u činjenici da je ona najviši oblik racionalnosti koji je danas u opticaju, vrlo jednostavna racionalnost, koju je dobro istakla Frankfurtska škola, a koja se sastoji u ovom: dostići maksimalne ciljeve uz minimalnu upotrebu sredstava. Iz toga sledi da sve što je višak: jezik koji nije analitički, emocionalni život, lični svetovi, psihološka iskustva, svi oni se smatraju oblicima smetnji u odnosu na vrednosti tehnike, a to su efikasnost i funkcionalnost, i to je sve: ceo scenario.Sada ovaj scenario utiče na neku vrstu radikalnog oslobađanja čoveka od odgovornosti zbog činjenice da, za postizanje ciljeva, imam odgovornost samo u odnosu na opis mog radnog mesta, moram da preduzimam mere koje je aparat već opisao i propisao, ja odgovaram mojim pretpostavljenima a ne mom sagovorniku ispred šaltera, na primer.
O ovome scenariju je Ginter Anders rekao suštinske stvari. Ginter Anders je filozof o kome bi trebalo malo više da se zna u Italiji, a koji je rekao da tehnika nije ništa drugo nego izraz koji je postao svetski rasprostranjen onim što se dogodilo u eri nacizma gde nije bio interesantan sadržaj sopstvenih postupaka nego efikasnost i produktivnost u njihovom sprovođenju, tako da niko nije bio odgovoran, čak ni komandant koncentracionog logora, ako je dobro izvršavao zadatke koji su mu bili povereni, jer to su u suštini vrednosti tehnike. I šta se događa ako ja nisam odgovoran za svoje postupke; imamo lep razgovor o etici ili o bioetici, uzimajući u obzir onda da etika prema tehnici postaje patetična, jer kako ja mogu da zabranim nekome da radi nešto što može da radi. To se nikada nije dogodilo u istoriji?
Diego Fusaro
Zaista, čak i argument koji Ginter Anders koristi na jednom mestu u "Čovek je zastareo" da, kada postoji tehnička mogućnost, možemo biti spokojni jer ona može da se ostvari i izvrši: on je kao primer naveo atomsku bombu koja je pomalo veliki negativni junak u knjizi "Čovek je zastareo", a čini mi se da obuhvata ta dva aspekta koje si ti zapravo veoma dobro najavio: prvo, rekavši da nas je tehnika, koja je postala realni subjekat, zbacila sa prestola; i drugo, da tehnika podrazumeva skoro nužnost u svojoj primeni tako da ako postoji tehnička mogućnost onda se ona izvršava, kao u slučaju atomske bombe.
Umberto Galimberti
Izvršava se jer su sada sredstva ta koja kreiraju ciljeve, jer ciljevi nisu ništa drugo nego mogućnosti koje su tehnička sredstva stavila na raspolaganje, tako da sredstvo nije tako nevino: cilj opravdava sredstva? Ne, sredstva su ta koja stvaraju ciljeve. Mi smo za jedan korak još radikalniji nego što je predviđao Makijaveli, jer sredstvo samo od sebe kreira svoj cilj: ako nešto može da se uradi, pre ili kasnije se uradi, a onda imamo etičkie odbore da na to stavljaju svoje primedbe, na primer, heterološka oplodnja, transgenski usevi itd, ali ako nešto može da se uradi, na kraju se uradi.
Diego Fusaro
Ove apstraktne žalopojke možda veoma podsećaju na hegelijansku figuru lepe duše koja nikako ne uzima u obzir istorijsku stvarnost i zavisno od situacije pribegava apstraktnim žalopojkama bez sposobnost da se suoči sa stvarnošču, a zatim i bez sposobnosti da operativno interveniše da bi nešto uradila, tako ostaju apstraktne, bezuspešne proklamacije.
Umberto Galimberti
Lepo pozivanje na Hegela! I valja reći da tehnika ima ogromnu prednost, pre svega obično kažemo da tehnika ima potrebu za ekonomskim investicijama da bi se došlo do otkrića, sigurno da ima potrebu za ekonomskim investicijama, ali gde se ulaže? Ulaže se tamo gde se predviđa da će tehnika proizvesti količinu ekonomske koristi koja je daleko veća od ulaganja potrebnih da bi se došlo do pronalaska, prema tome, danas tehnika određuje i ekonomiju. Ali iznad svega, uzgred budi rečeno o lepoj duši, postoji grupa ljudi koji su naučnici koji misle da su lepe duše koje jednostavno rade ono što kažu: čista istraživanja, onda istraživanje nikad nije čisto već je tehnika; mislim da tehniku nikada ne treba smatrati posledicom nauke, nego onim što promoviše kvalitet naučnog pogleda. Ako stolar ode u šumu, a zajedno s njim ode i pesnik, oni ne vide istu stvar, pesnik vidi lirske stvari a stolar vidi stolove i stolice, tako da pogled nauke nije kontemplativan, već manipulativan.
Diego Fusaro
U tom pogledu bi se, spajajući dve reči, možda moglo govoriti o tehno-nauci.
Umberto Galimberti
Apsolutno, činjenica je da je tu reč umetnuo moj prijatelj Franco Volpi koga je kamion oborio i usmrtio dok se za vikend vozio na biciklu, a zatim su tu i napomene, kao što su one Hajdegerove, na primer one u tajnim beležnicama iz kojih proizilazi da je tehnika upravo proizvod Jevreja, a Jevreje je onda uništavao njihov sopstveni izum, ali to predstavlja deo Hajdegerovih halucinogenih trenutaka, ludila istorijskog trenutka, ali i ludila svih onih koji se iskazuju u ezoteričnom scenariju, na primjer u području psihoanalize ili pripadaju Jungovom društvu, a ja ne mogu da poreknem da je Jung, čim je postao ezoterik počeo da luta u apsolutno nekontrolisanim formama.
Diego Fusaro
Veoma se slažem sa onim što si rekao na temu tehnike, odnosno, da je činjenica da naučni pogled nije nimalo neutralan, nego je baš opterećen tehničkom vizijom. U stvari ne treba zaboraviti da je pogled naučnika uvek pogled koji postojeće već vidi kao nešto smanjeno u odnosu na obračunate količine koje su dostupne za korišćenje, pa se samim tim u tom viđenju postojećeg zapravo nalazi najtipičniji znak tehnike, a to je da smanji postojeće na Beständ, potpuno dostupno za manipulaciju, za volju za moć, i samim tim se u osnovi savremenosti, od svog genetskog momenta, odista rađa kao po svom usmerenju povezana sa tehnikom.
Umberto Galimberti
Da, u smislu da Hajdeger na odgovarajući način razlikuje drevnu tehniku koja je radnja koja se odvija u datom momentu, ne znam, snaga mlina koju generiše voda, i savremenu tehniku koja je akumulacija energije, što nije sadašnja energija nego uskladištena energija; ovo skladište energije garantuje moć onih koji uspevaju da akumulišu energiju, a do sada su energiju akumulisali Zapadni narodi, za sada, oni koji su uspeli da potčine - do sada - ceo svet, zahvaljujući tom Beständ, ovoj akumulaciji energetske i tehnološke moći. Nakon toga bi zapadnim narodima valjalo pripisati ili im zameriti ili ih u svakom slučaju učiniti svesnim onoga što je, na primer Karl Jaspers izneo o nemačkom narodu. On je 1946. tokom predavanja studentima u Hajdelbergu rekao, mi imamo moralnu krivicu zato što smo više ili manje znali šta se dešava, a nismo ništa rekli, imamo pravne krivice, ali njima će se baviti sudovi, imamo političke krivice jer smo mi izabrali Hitlera, ali iznad svega imamo metafizičku krivicu, a na pitanje u čemu se sastoji ta metafizička krivica, odgovor je bio odsečan: što smo mi Nemci još uvek živi. Kakvo mi imamo pravo na postojanje posle onoga što smo uradili: zašto smo mi živi, a drugi mrtvi? To je jedna stvar, rečenica koju bi i Zapad morao odmah da upamti; zar moramo da održimo standard života koji - piše u programu Ujedinjenih nacija – nama je potrebno 80% svetskih resursa, a nas zapadnjaka je samo jedna milijarda, a 6 milijardi drugih, šta rade, zadovoljavaju se sa 20% ? Do sada je to bilo moguće jer smo živeli na osnovu kolonizovanja u suštini jednog plemenskog sveta, a posle, kada je završen teritorijalni kolonijalizam, preduzeli smo ekonomski kolonijalizam, utičući na kulture i sve ostalo, i mi smo u suštini i metafizički krivi, mi na Zapadu bi o ovom trebalo da razmislimo.
Diego Fusaro
Ali ova razmišljanja mogu da poteknu samo iz filozofskog pogleda, jer naučni pogled ostaje unutar tehničkiog Gestell (okvira), ili kako Hajdeger kaže o pitanju tehnike, tehnika ostaje za pogled nezaobilazna, jer on ne može da shvati njenu suštinu, pa prema tome ni njenu problematičnu prirodu, ako bismo hteli da stvari kažemo na malo pojednostavljeniji način, možda bismo mogli reći da je jedna stvar koja je sama po sebi očigledna oku, ne da kažem filozofa, nego i naivnog deteta, a to je činjenica da na jednom ograničenom ekosistemu ne može da postoji sistem neograničene tehničke moći, što vodi samouništenju sistema, kao i ljudskog života, nasuprot tome ludom verovanju ekonomiste ili čoveka od nauke izgleda da tehničko neizbežno izmiče, upravo zbog toga što oni ostaju sputani naučno- tehničkom vizijom koja razmišljanja o rastu kao cilju samom po sebi, što Hajdeger naziva volja za voljom, pozivajući se na Ničea.
A to zapravo danas, više nego ikad, čini neophodnim dodatno kritičko filozofsko razmišljanje koje bi ovo analiziralo.
Umberto Galimberti
Da, zapravo Jaspers – koga sam mnogo izučavao - njegov cilj je upravo bila nauka - on je bio naučnik jer je bio psihijatar – prema tome on vidi nauku na delu kao objektivnu nauku, a potom, u slučaju objektivne psihijatrije, takođe vidi čoveka, lišavajući ga svoje subjektivnosti, ali osim toga postoji nešto što treba uzeti u obzir, da se nauka sada maskirala svetošću koju je religija izgubila, odnosno, religija danas zadire u forme osećaja, podsticanja, solidarnosti, ljubavi, što je u ovom scenariju slabo, a nauka je, nasuprot tome, učinjena svetom, tehno-nauka je sakralizovana, iako unutar kako ekonomske tako i tehničko-naučne sfere imamo potpuno drugačija mišljenja.
Ima naučnika koji kažu da se sa ekosistemom tako više ne može dalje i drugih koji kažu: ali šta mi to govorimo? A ekonomisti kažu, o tome ne govorimo, suočeni sa ovom krizom rekli su sve i sve suprotno svemu. Međutim, uprkos nesuglasicama, ljudi se projektuju u tehničko-naučnom scenariju i u onom ekonomskom kao mestu istine, kao onom koje je nadležno, ali to poverenje koje čovečanstvo daje tim svetovima je i zbog činjenice velike degradacije kulture, a to u stvari znači da, ako ja nisam ništa, imam potrebu da nekome verujem.
Diego Fusaro
A Jaspers, koga si citirao i koji je jedan od autora koga si intenzivno proučavao, koristi vrlo efikasnu formulu kada govori o naučnom praznoverju, što vrlo dobro pokazuje kako nauka, iznad svega u svojim savremenim oblicima, mogli bismo reći, ali pogotovo počev od njenog izvornog pogleda, naginje ka praznoverju, ne manje od religije. U stvari danas je, više nego ikad, ta naklonost dominantna zbog činjenice što religija teži da postane hrana za srce, mogli bismo reći još uvek kao Hegel, za moralno uzdizanje, dok nauka zapravo obavlja svoju funkciju vere koja ohrabruje, što se vrlo dobro vidi po ulozi koja se danas poverava naučnicima, ekonomistima koji izgledaju stvarno kao sveštenici, čak i u televizijskim kontakt emisijama se pozivaju u funkciji mudrosti tako
da uvek mogu da raspravljaju o svemu pri čemu je istina uvek ono što oni govore, uz očigledno sužavanje istine na reprezentativnu izvesnost, na stvarnost spremnu za upotrebu. Tako da mi ta formula o naučnom sujeverju izgleda posebno interesantno, pa bi se ovde možda mogla takođe citirati i opaska koja često izmakne, a koju je Đentile izneo na vrlo inteligentan način kada je rekao da u suštini pogled teologa i pogled naučnika imaju jedan aspekt koji ih ujedinjuje, a to je činjenica da oni misle o objektu kao nezavisnom od subjekta i superiornijem od njega tako da se on može naučno glorifikovati, mogli bismo reći ujedinjući dve dimenzije. Ja ne znam da li se ti slažeš.
Umberto Galimberti
Slažem se, ali Jaspersov izraz je: “Wissenschaftler haber glaube” jedan naučni izraz u vezi sa činjenicom da je subjekat stekao neku vrstu superiornosti, a samim tim i obožavanje, dobro je rekao Ginter Anders, gde je danas bilo koji tehnički predmet koji poboljšva ljudsku inteligenciju daleko superiorniji od inteligencije pojedinca koji koristi taj predmet, polazeći od ovog računara, od ovog telefona, a onda šta se dešava? Mi se krećemo koristeći stvari za koje smo potpuno nestručni, nemamo znanja o ovim stvarima: i ovo je možda velika razlika između modernog doba i davnina, jer seljak je znao šta je motika, šta je pijuk, šta je lopata, ali mi nad sredstvima koje koristimo nemamo nikakvu moć, a onda uvek žurimo da uzmemo nove takve predmete koji zastarevaju ne u generacijskom smislu, ne više za trideset godina biološke starosti ljudi, nego za tri meseca tehnološke inovacije, a istovremeno nemamo moć nad njima.
Diego Fusaro
To je ono što je i Veber takođe veoma dobro rekao kada je kazao da je drevni divljak znao mnogo više o strelama koje je koristio za lov u odnosu na nas kada svakog jutra ulazimo u tramvaj a ne znamo ništa o tome kako on funkcioniše i Anders u "Drevnom čoveku" koristi moćan izraz da opiše ovaj aspekt, kada govori o Prometejskoj razlici, kada kaže da ste sada samo radikalizovali jaz između onoga što je ljudsko i što su proizvodi ljudske ruke, roba, tehničke objektifikacije, tako da se stvara prava Prometejska razliku u visini koja čini da čovek izgleda upravo zastareo u odnosu na proizvode njegove ruke, a to onda otežava ne samo potpuno razumevanje pojedinačnih tehničkih objektifikacija već i ovladavanje upravljanjem njima, a to je istinski Problem našeg vremena.
Umberto Galimberti
Ali u stvari - zaključuje on - da problem nije u stvari u tome šta mi možemo da učinimo sa tehnikom - kaže Ginter Anders - nego valja razmotriti šta tehnika može nama da uradi, i ja, na primer, između onoga što brzo konstatujem je da tehnika razvija ... Par stvari u vezi s tim, samo da bi se razumelo; čuo sam primariusa oftalmološke bolnice koji mi je rekao da mladi ljudi danas više nisu u stanju da opaze dubinu, udaljenost, jer od malena vežbaju sa svojim mobilnim telefonom, nedelju dana kasnije sam otišao u umetničku školu i direktor mi je rekao da mladi ljudi danas više nisu u stanju da opažaju perspektivu. Šta se događa? Prvo: da nam te mašine uzimaju snagu, kao i prirodne sposobnosti koje imamo. Drugo: te mašine, kompjuteri, njih navodim kao predstavnike informatičke tehnologije, razvijaju konvergentnu inteligenciju, što nije dobra stvar, to je inteligencija koja traži rešenje problema polazeći od toga kako je problem postavljen, što je u slučaju kompjutera program, prema tome rešenje se pronalazi u okviru programa, dok je čovečanstvo oduvek išlo napred sa divergentnim inteligencijama koje su tražile rešenje ne iznutra, kao što je program koji je odvojeno postavljen, nego preokrećući granice problema, tipa, kako Kopernik kaže, pokušajmo da pretpostavimo da nije Sunce to koje se okreće oko Zemlje nego je Zemlja ta koja se okreće oko Sunca: evo to je divergentna inteligencija, preokrenuti da bi se našlo rešenje, ne tražiti rešenje samo unutar problema, jer posle svega ko postavlja probleme - i evo kulturnog fašizma – onaj ko postavlja probleme u ruci ima mašinu.
Diego Fusaro
To je takođe i problem Orvela i novojezika, odnosno, ako podesiš program već sa jezikom u kom će se orijentisati mišljenje, neprijatelj je već pobedio jer ti on isporučuje i mape...(terena na kom se krećeš)
Umberto Galimberti
...ako primećuješ, kao Sokratova mašina, kada bi neko nešto rekao Sokrat bi mu preformulisao pitanje iz kog je sledio odgovor sa kojim bi ga uništavao.
Preveo sa italijanskog jezika
Milorad Ivanović
20.05 2015.
Video zapis: https://www.youtube.com/watch?v=rQjQZtE0SGQ