Jedan bauk kruži Evropom: bauk Grčke, bauk buđenja ponosa naroda Evrope protiv diktature ekonomije, protiv nasilja finansijskog sistema i vlasti zelenaša, smerno nazvanih “Evropska unija”.
Dalje osavremenjujući Marksov “Manifest”: sve sile stare Evrope su se ujedinile u svetu hajku protiv ovog novog bauka, ne manje omraženog od onog komunističkog na koji je u svoje vreme ukazao Marks: Merkel i Renci, Šulc i Junker. Koja ozbiljna rivalska partija nije bila ućutkivana kao populistička i antievropska od strane svojih protivnika na vlasti? I dalje prafrazirajući Marksov “Manifest” i u današnjem vremenu (ovaj članak nema u suštini za cilj ništa drugo nego da iznova preuzme, red po red, predgovor Marksovog “Manifesta”, osavremenjujući ga): koja opoziciona stranka nije upućivala sramne optužbe za populizam koliko na račun najnaprednijih ljudi iz opozicije, toliko i prema njenim reakcionarnim protivnicima?
Iz ove činjeice proizilaze dve vrste zaključaka.
1) Čvrst i odlučan otpor evropskom sistemu prevlasti depolitizovane ekonomije i Centralne banke je već prepoznat kao snaga od strane svih evropskih sila. To je dokaz onoga što je još Spinoza govorio u “Teološko-političkoj raspravi”: ugnjetavanje i porobljavanje mogu se vršiti samo do određenog stepena; kada se on pređe, narodi reaguju, osećajući da se gazi nihov ponos i dostojanstvo. I to se događa u Grčkoj: Grci su nas učili demokatiji još pre dve hiljade godina. I sada nas ponovo njoj uče.
2) Ciprasova Grčka je sa referendumom jasno pokazala da je spremna da reaguje. Referendum je san, jedan od “signa prognostica” (predznaka): budućnost je otvorena, valja videti šta konkretno sledi posle referenduma. Za sada konstatujmo da se dogodio snažan i jasan signal: počinje da se opaža otpor jasno povezan sa Evropskom unijom kao takvom. Fraze kao što su “to nam traži Evropa” i “potrebno je više Evrope” služe onome što odista jesu: instrumenti za oslobađanje od odgovornosti koji se koriste da opravdaju svakodnevno jačanje rastućeg neoliberalnog poretka sa apsolutnom prevlašću suverenog tržišta.
Sada je vreme da partije koje su opozicija neoliberalnom režimu Evrope otvoreno iskažu, u lice celom svetu, njihovo viđenje, njihove ciljeve, njihova stremljenja i da priči o bauku populizma suprotstave jedan manifest same partije, jednu programsku platformu – izgleda da je to Cipras dobro naučio – u kojoj su prepletena dva momenta, borba za oslobođenje (Marksova i Gramšijeva borba) i za nacionalni demokratski suverenitet.
Borba protiv neoliberalnog sistema ne može da ne pođe, danas, od nacionalne demokratske suverenosti, protiv liberal-finansijske internacionale transnacionalnog tržišta koja nadilazi politiku, od demokratije i suverenih odluka naroda. Ono što se dogodilo u Grčkoj može predstavljati polazna tačka jednog epohalnog zaokreta. Valja videti kakav će razvoj događaja za njim uslediti. Budućnost je otvorena. Dogma o nepromenljivosti evra i Evropske unije počinje da škripi. Evropska civilizacija je rođena u Grčkoj: i izgleda da se iz Grčke može ponovo pojaviti.
Preveo sa italijanskog jezika
Milorad Ivanović
06.07.2015.
http://www.ilfattoquotidiano.it/2015/07/06/referendum-anti-austerita-la-grecia-lo-spettro-che-si-aggira-per-leuropa/1847388/
Dalje osavremenjujući Marksov “Manifest”: sve sile stare Evrope su se ujedinile u svetu hajku protiv ovog novog bauka, ne manje omraženog od onog komunističkog na koji je u svoje vreme ukazao Marks: Merkel i Renci, Šulc i Junker. Koja ozbiljna rivalska partija nije bila ućutkivana kao populistička i antievropska od strane svojih protivnika na vlasti? I dalje prafrazirajući Marksov “Manifest” i u današnjem vremenu (ovaj članak nema u suštini za cilj ništa drugo nego da iznova preuzme, red po red, predgovor Marksovog “Manifesta”, osavremenjujući ga): koja opoziciona stranka nije upućivala sramne optužbe za populizam koliko na račun najnaprednijih ljudi iz opozicije, toliko i prema njenim reakcionarnim protivnicima?
Iz ove činjeice proizilaze dve vrste zaključaka.
1) Čvrst i odlučan otpor evropskom sistemu prevlasti depolitizovane ekonomije i Centralne banke je već prepoznat kao snaga od strane svih evropskih sila. To je dokaz onoga što je još Spinoza govorio u “Teološko-političkoj raspravi”: ugnjetavanje i porobljavanje mogu se vršiti samo do određenog stepena; kada se on pređe, narodi reaguju, osećajući da se gazi nihov ponos i dostojanstvo. I to se događa u Grčkoj: Grci su nas učili demokatiji još pre dve hiljade godina. I sada nas ponovo njoj uče.
2) Ciprasova Grčka je sa referendumom jasno pokazala da je spremna da reaguje. Referendum je san, jedan od “signa prognostica” (predznaka): budućnost je otvorena, valja videti šta konkretno sledi posle referenduma. Za sada konstatujmo da se dogodio snažan i jasan signal: počinje da se opaža otpor jasno povezan sa Evropskom unijom kao takvom. Fraze kao što su “to nam traži Evropa” i “potrebno je više Evrope” služe onome što odista jesu: instrumenti za oslobađanje od odgovornosti koji se koriste da opravdaju svakodnevno jačanje rastućeg neoliberalnog poretka sa apsolutnom prevlašću suverenog tržišta.
Sada je vreme da partije koje su opozicija neoliberalnom režimu Evrope otvoreno iskažu, u lice celom svetu, njihovo viđenje, njihove ciljeve, njihova stremljenja i da priči o bauku populizma suprotstave jedan manifest same partije, jednu programsku platformu – izgleda da je to Cipras dobro naučio – u kojoj su prepletena dva momenta, borba za oslobođenje (Marksova i Gramšijeva borba) i za nacionalni demokratski suverenitet.
Borba protiv neoliberalnog sistema ne može da ne pođe, danas, od nacionalne demokratske suverenosti, protiv liberal-finansijske internacionale transnacionalnog tržišta koja nadilazi politiku, od demokratije i suverenih odluka naroda. Ono što se dogodilo u Grčkoj može predstavljati polazna tačka jednog epohalnog zaokreta. Valja videti kakav će razvoj događaja za njim uslediti. Budućnost je otvorena. Dogma o nepromenljivosti evra i Evropske unije počinje da škripi. Evropska civilizacija je rođena u Grčkoj: i izgleda da se iz Grčke može ponovo pojaviti.
Preveo sa italijanskog jezika
Milorad Ivanović
06.07.2015.
http://www.ilfattoquotidiano.it/2015/07/06/referendum-anti-austerita-la-grecia-lo-spettro-che-si-aggira-per-leuropa/1847388/